Mnoga dosad provedena istraživanja pokazala su poveznicu između inzulinske rezistencije (IR), ključne u patofiziologiji šećerne bolesti tipa 2, te mentalnih bolesti poput depresije i anksioznosti. Međutim, nedavno objavljen rad tima znanstvenika diljem Francuske pokazuje kako bi “zlatni standard” u terapiji ŠBT2, metformin, mogao postati dijelom antidepresivne i/ili anksiolitičke terapije.
Podsjetimo, inzulinska rezistencija predstavlja nemogućnost tijela da samo unese glukozu u stanice te se očituje visokim razinama glukoze u krvi. Etiologija joj je nepoznata, no povezuje se s hormonalnim disbalansom u mozgu – između ostalog i poremećajem sinteze serotonina, čiji deficit uzrokuje spomenute psihičke probleme. Metformin, derivat spoja galegina iz biljke Galega officinalis, smanjuje proizvodnju glukoze u jetri te pospješuje reakciju stanica na inzulin, a samim time i unos našeg najbitnijeg šećera u stanice.
Metformin smanjuje koncentraciju nekih aminokiselina u krvi, što ide u prilog serotonergičkoj aktivnosti hipokampusa.
Gore spomenuta studija utvrdila je da mišja prehrana bogata masnoćama (HFD, high fat diet), dodatno kombinirana s prehranom bogatom razgranatim aminokiselinama (BCAAs, branched-chain amino acids), kod ovih glodavaca uzrokuje stanje slično IR te oni pokazuju simptome anksioznosti, a kasnije i depresije. S obzirom na ulogu BCAAs u smanjenju influksa triptofana (prekursora serotonina) u mozak, istražena je elektroaktivnost 5-HT neurona u dorzalnoj rafi, gdje je zabilježen poremećaj aktivnosti, dok je neurotransmisija u hipokampusu bila smanjena. Miševi tretirani metforminom pokazali su povlačenje simptoma, veću ekscitabilnost 5-HT neurona i povećanu aktivnost hipokampusa, slično kao i skupina kojoj se aplicirao fluoksetin, poznati antidepresiv. Za ispitivanje mogućeg mehanizma djelovanja metformina, jednoj je skupini životinja smanjen unos BCAAs u organizam, što je dovelo do nestanka psihičkih, ali ne i metaboličkih simptoma uzorkovanih HFD. Zaključak bi bio da metformin smanjuje koncentraciju cirkulirajućih BCAAs u krvi, što ide u prilog serotonergičkoj aktivnosti hipokampusa.
Rezultati ovog istraživanja pokazuju da bi se u budućnosti metformin mogao uključiti kod antidepresivne terapije pacijenata koji pate od metaboličkih poremećaja, ali i da prehrana uvelike ima utjecaja na mentalno stanje, iako možda naizgled djeluje kao teza teoretičara zavjere. Naravno, ovakvu studiju prvo treba maknuti s miševa na ljude pa ćemo onda moći govoriti o konkretnijim mjerama liječenja ovih danas sve češćih mentalnih poremećaja.
