Mononukleoza i multipla skleroza

Netom nakon Drugog svjetskog rata irski kirurg Denis Parsons Burkitt, radeći u Ugandi, kod neobično velikog broja djece primijetio je pojavu tumora čeljusti i kostiju lica. Početkom 60-ih godina prošlog stoljeća patolog Michael Anthony Epstein zajedno s Yvonne Barr i Bertom Achongom u Londonu je u tumorskim stanicama poslanima iz Ugande identificirao novi virus iz porodice Herpesviridae. Taj virus postao je poznat kao Epstein-Barr virus, a maligna bolest identificirana u Ugandi kao Burkittov limfom. 

Što je EBV?

Epstein-Barr virus (EBV) dvolančani je DNA virus koji inficira B-limfocite. Prenosi se uglavnom slinom (najčešće dijeljenjem hrane i ljubljenjem) koja sadrži virusom inficirane epitelne stanice. Gotovo 95% odraslih ljudi diljem svijeta u nekom trenutku bilo je inficirano EBV-om. Ovojnica ovog virusa ima glikoproteine bitne za vezanje i ulazak u domaćinsku stanicu (B-limfocite i epitelne stanice). EBV koristi B-limfocite da bi se u njima replicirao njegov viralni genom. Ti B-limfociti tad se diferenciraju u memorijske B-stanice, koje onda mogu prijeći u cirkulaciju ili ostati dormantne dok ih neki okidač ne reaktivira.

EBV je uzročno povezan s više malignih i nemalignih bolesti. Najpoznatiji je kao uzročnik mononukleoze. Maligne bolesti s kojima je doveden u povezanost uz Burkittov limfom uključuju hemofagocitnu limfohistiocitozu, Hodgkinov limfom te nazofaringealni karcinom i karcinom želuca. Neke studije pronašle su i poveznicu EBV-a s raznim autoimunosnim bolestima, poput sistemskog eritematoznog lupusa, dermatomiozitisa i reumatoidnog artritisa. Važno je znati da još dosta toga ostaje nerazjašnjeno pa sama uzročno-posljedična veza između ovog virusa i ranije navedenih bolesti nije posve jasna. Prema novim studijama iz 2022. u skup bolesti koje su povezane s EBV-om dovodi se i multipla skleroza.

Što je multipla skleroza?

Multipla skleroza jedan je od vodećih uzroka tjelesne onesposobljenosti u svijetu, čije stope rastu i u razvijenom svijetu i u svijetu u razvoju. Etiologija ove bolesti i dalje nije razjašnjena. Uz neke gene, na pojavu i razvoj MS utjecaj imaju i neki okolišni čimbenici: izloženost sunčevom svjetlu, pretilost i pušenje. Tri ključne patofiziološke karakteristike su nastanak lezija u središnjem živčanom sustavu, upalni procesi i demijelinizacijski procesi. Ova tri procesa zajedno djeluju na kompleksan i ne posve razjašnjen način, uzrokujući niz simptoma. Oni uključuju smetnje vida, parestezije, opću slabost, spasticitet, urinarnu inkontinenciju i kognitivna oštećenja. Tijek bolesti ovisan je o vrsti multiple skleroze od koje pacijent boluje, a uključuje izmjenjivanje perioda relapsa i remisije, te često pogoršanje situacije s vremenom. Međutim, općenito, tijek bolesti jako je varijabilan i nepredvidiv. Raste broj lijekova koji se za liječenje multiple skleroze može koristiti, koji uključuje i mehanizme djelovanja za koje se prije nije mislilo da su krucijalni u razvoju bolesti (npr. lijekovi čije je djelovanje usmjereno na B-limfocite).

Kako istraživati?

Razjašnjavanje čimbenika koji dovode do pojave multiple skleroze tako postaje sve relevantnije pitanje. Znanstvenici su već neko vrijeme smatrali da je EBV važan uzročni čimbenik. Međutim, kako je 95% ljudi tim virusom inficirano, i kako je broj zaraženih multiplom sklerozom 1 na 330 (u SAD-u)  bilo je teško dizajnirati studiju koja bi pratila dvije grupe ljudi (jednu zaraženih i drugu nezaraženih) i vidjela u kolikoj će se mjeri u kojoj grupi pojaviti slučajevi multiple skleroze.

Međutim, jedna takva studija uspjela se provesti, i to na novacima u američkoj vojsci, grupi od više od 10 milijuna ljudi. Na početku službe i svake dvije godine nakon toga uzorci njihovih krvnih seruma skupljaju se i testiraju na HIV, i čuvaju. Tako su istraživači sa Sveučilišta u Harvardu testirali uzorke skupljene od 1993. do 2013. Identificirali su slučajeve multiple skleroze među vojnicima u aktivnoj službi, i testirali njihove serume. Od 801 vojnika s multiplom sklerozom, 800 ih je bilo pozitivno na EBV. Zatim su analizirali uzorke seruma nasumično odabrane grupe sa sličnim značajkama (dob, spol, rasa). U vremenu prikupljanja prvog uzorka 35 osoba koje danas imaju multiplu sklerozu bilo je negativno. U kontrolnoj grupi 107 ljudi bilo je negativno. U vremenu zadnjeg testa sve osobe koje danas imaju MS osim jedne bile su pozitivne na virus, za razliku od samo 57% onih koji nemaju multiplu sklerozu. 

Značaj otkrića

Praktično, ovo znači da osobe koje nemaju EBV praktički nemaju nikakve šanse dobiti multiplu sklerozu, odnosno da se nakon infekcije EBV-om rizik od razvoja multiple skleroze poveća 30 puta. U drugoj studiji, objavljenoj netom nakon, drugi tim znanstvenika sa sveučilišta u Stanfordu, pokušao je razjasniti patološke mehanizme povezanosti EBV-a i multiple skleroze. Prema njima, stvar je u molekularnoj mimikriji. Naime, Epstein-Barr virus proizvodi proteine koji su slični proteinima koji se mogu naći u mijelinu, pa kad protutijela napadnu virus, napadnu i vlastiti središnji živčani sustav. Međutim, ovo objašnjenje moguće je samo za manjinu slučajeva multiple skleroze, te treba biti oprezan s tvrdnjom da EBV uzrokuje multiplu sklerozu, pogotovo kad je i dalje velika većina ljudi s EBV-om ne razvije. Preciznije bi bilo reći da se čini da je EBV nužan uvjet za razvoj multiple skleroze, te da su genetski i okolišni čimbenici i dalje vjerojatno presudni za pojavu bolesti.

Ova otkrića motiviraju raznovrsne timove znanstvenika da o ovom području saznaju više, te otvaraju mogućnost da se i za multiplu sklerozu i za mononukleozu razviju terapijske opcije, bilo za sprečavanje transmisije mononukleoze, sprečavanje da mononukleoza bude predisponirajući faktor za MS ili da se MS liječi preko neke mete koja je povezana s odgovorom na Epstein-Barr virus.