Češanje po ušima dok ne pocrvene, trešnja glavom, cviljenje, gnojni iscjedak – sve su to simptomi koje je svaki vlasnik psa barem jednom u životu doživio. Dijagnoza je gotovo uvijek ista: otitis externa, odnosno upala sluznice vanjskog uha. Uzroci mogu biti razni: bakterije, gljivice, virusi, alergije i druga autoimuna stanja, vlaga, nedovoljna higijena, ozljede i dr. Međutim, najčešći je uzročnik bakterija Staphylococcus pseudointermedius.
S. pseudointermedius je gram-pozitivna kugličasta bakterija koja obitava kao vrsno specifičan dio fiziološke mikroflore zdravih pasa i mačaka. Uvjetni je patogen, što znači da narušenom funkcijom imunološkog sustava, koji inače drži pod kontrolom mikrofloru da neki od rezidenata ne bi slučajno eskalirao, bakterija ispušta svoje toksine i uzrokuje bolest. Konkretno, ova je vrsta uzročnik površinskih i dubokih piodermi pasa i mačaka, napada vanjske zvukovode, ždrijela, nosnica, a rjeđe i mokraćni i spolni sustav. Europski i sjevernoamerički sojevi nisu isti te u Europi dominira klon t02-ST71, a na sjevernoameričkom kontinentu t06-ST68. Klasična terapija akutne otitis medie uzrokovane ovom bakterijom prvenstveno traži čišćenje ušne školjke i slušnog kanala antisepticima odmah u veterinarskoj ambulanti: bornom kiselinom, klorheksidinom, povidon-jodom ili hidrogenom, nakon čega se vlasniku daju kapi s kombinacijom antibiotika i kortikosteroida koje bi trebale trajati 2-4 tjedna, ovisno o stupnju ozbiljnosti. Kod izuzetno bolnih stanja psu se uvodi anestetik, a neke američke veterinarske stanice preporučuju čak i tramadol.
Finske smjernice apeliraju na smanjenje propisivanja antibiotika i zalažu se za uvođenje otopine smole kao sredstvo čišćenja uha kao prevenciju te samu terapiju.
S obzirom da se, kao i kod svih potencijalnih infekcija, antibiotici daju pretjerano često, nekad i nepotrebno (ako je uzročnik gljivica, u čijem je slučaju klotrimazol najbolja opcija), a vlasnici daju kapi na svoju ruku, S. psudointermedius postao je rezistentan na meticilin. Njegove mutacije posljedično dovode do promjene veznog mjesta na PBP (Penicillin-Binding Protein), točnije smanjuju afinitet bakterijskog vezanja penicilina te neometano nastavljaju sa sintezom svoje stanične stijenke. Zbog rezistencije na meticilin, terapija se prenosi na ostale antibiotike širokog spektra, poput cefalosporina i fluorokinolona, bitnih u humanoj terapiji. Naravno, zamjena jednog antibiotika drugim nije ništa drugo nego užasan domino-efekt smanjenja učinkovitosti te može ugroziti i djelovanje na ljudske bolesti kod kojih su ponekad jedini lijek. Srećom, istraživanja Fakulteta veterinarske medicine Sveučilišta u Helsinkiju pokazala su obećavajuće rezultate: njihova otopina na bazi smole norveške smreke (Picea abies) nakon 24-satnog izlaganja uništila su cijelu koloniju S. pseudointermediusa. Na Annual Finnish Veterinary Congress izneseno je da je već nakon 6 sati ekspozicije smoli došlo do vakuolizacije većine stanica, a neke su bile kompletno razorene. Sastavnice smole za koje se pretpostavlja da nose antimikrobni učinak su p-kumarinska kiselina, lignani i kolofonij, žuti čvrsti iscjedak dobiven iz nekih vrsta crnogoričnog drveća, a testiraju se i za liječenje humanih kroničnih ozljeda.
Finske smjernice apeliraju na smanjenje propisivanja antibiotika, s obzirom da dobar dio pasa pati od rekurentnih infekcija zahvaljujući nekom drugom patološkom stanju (alergije), i zalažu se za uvođenje ove otopine kao sredstvo čišćenja uha kao prevenciju te samu terapiju. U planu su provjere djelotvornosti na druge bakterijama uzrokovane bolesti. Dakako, infekcije je moguće i spriječiti, ili barem prorijediti, redovitim održavanjem higijene ušiju vaših ljubimaca. Kod pasa s obješenim ušima potrebno je 1-3 puta tjedno ispirati ih odgovarajućom otopinom (samo onom koju veterinar preporuči, ništa na svoju ruku). Pritom ih se ne smiju koristiti štapići koji mogu samo dublje pogurati sekret ili mehanički oštetiti bubnjić, a ni papirnati ručnici nisu poželjni radi rezidua koje mogu ostati u ušnom kanalu i iziritirati ga. Kod dlakavijih pasa (pudlice, terijeri) poželjno je uklanjati dlake koje znaju kompletno zatvoriti slušni kanal, a četveronožne plivače se mora detaljno obrisati nakon akrobacija u vodi.
