Novootkrivena adaptacija na jedno od najpoznatijih cjepiva

Hripavac, magareći kašalj, pertusis ili veliki kašalj je visoko infektivna respiratorna bolest koja je poznata po dugotrajnom kašlju. Specifična karakteristika bolesti koja se najčešće pojavljuje je hripanje između napadaja kašlja po kojemu je i dobila ime. Uzročnik je Bordetella pertussis, bakterija koja može izazvati bolest kod ljudi svih godina, ali je najopasnija za djecu mlađu od jedne godine, starije osobe te osobe koje nisu u potpunosti cjepljene. Početni simptomi su tipični za običnu prehladu: blagi kašalj, curenje nosa te minimalno povišena tjelesna temperatura zbog čega se rijetko i obaziremo na njh. Kako bolest napreduje javljaju se nagli napadaji kašlja koji su karakteristični već spomenutim hripanjem za vrijeme udaha (eng. whoop odakle i dolazi naziv Whooping cough), a mogu uzrokovati izuzetni umor i povračanje uzrokovano prejakim epizodama kašlja. Zbog velikih napora bolest može biti i kobna kod najosjetljivijih, starijih ljudi te novorođenčadi. Trajanje kašlja može se produžiti i do 10 tjedana zbog čega je bolest dobila još jedan naziv – ‘100 day cough‘.

Kako spriječiti ovu bolest?

Već od sredine 20. stoljeća postoji efektivno cjepivo za ovu bolest koje je dio kalendara cijepljenja u RH. Dobiva se u obliku kombiniranog Di-Te-Per cjepiva (Difterija, Tetanus, Pertussis) kao acelularno cjepivo što znači da ne sadržava cijelu bakteriju, već samo komponente koje izazivaju imuni odgovor. Ovo je i jedan od najboljih primjera kako cijepljenjem možemo suzbiti vrlo infektivnu bolest koja se lako širi kihanjem i kašljanjem. Šanse za razvoj infekcije nakon cijepljenja su minimalne, a ako i dođe do nje sama bolest ima puno manje simptome i kraćeg je trajanja.

Koji su to novi problemi na vidiku?

Epidemija koja je trajala u Australiji od 2008.-2012. godine omogućila je znanstvenicima plodno tlo za istraživanje ove bakterije. Otkriveno je da su se u nekim sojevima bakterije počele događati razne promjene što se tiče otpornosti bakterije na ljudski organizam. Neke bakterije su se počele polako adaptirati na acelularno cjepivo korišteno u istraživanju, a vrlo je slično trenutno korištenom cjepivu u ostalim dijelovima svijeta. Bakterija dobiva mogućnost razvoja i opstanka u organizmu bez obzira na cjepni status pojedinca. Određeni sojevi B. pertussis su počeli proizvoditi veći broj proteina koji im omogućavaju bolji opstanak u organizmu, a sintezom manjeg broja imunogenih proteina se bolje skrivaju od imunološkog sustava domaćina. Manji broj imunogenih proteina također znači manji imunološki odgovor te organizam neće dobivati toliko informacija o patogenu koji se ugostio u našem organizmu. Sinteza većeg broja proteina na površini bakterije znači lakše iskorištavanje nutrijenata te će se lakše ugnjezditi u naš organizam. Iz tog razloga također se pretpostavlja kako će zbog smanjenog imunološkog odgovora doći i do slabijeg ispoljavanja simptoma bolesti- infekcija bi se mogla dogoditi, a osoba nebi toga niti bila svjesna.

Ima li razloga za paniku?

Bez daljnjeg širenja panike, cjepivo protiv ove bolesti i dalje je efektno i fukcionalno. B. pertussis se i dalje ne uspijeva oduprijeti današnjem načinu cijepljenja te nema razloga za brigu. Daljnja istraživanja će pokazati kako će se bakterija nastaviti razvijati i hoće li se javiti potreba za inovativnijim načinom borbe protiv ove bakterije. Usprkos tome što je trenutno cjepivo djelotvorno, postoji bojazan kako bi u idućih 10–ak godina moglo doći do adaptacije određenih sojeva ove bakterije na isto. Upravo iz tog razloga znanstvenici aktivno provode nova istraživanja i ispituju inovativne komponente ovog cjepiva te panici nema mjesta.