Nova „supergljivica“ Candida auris – razlog za zabrinutost?

U javnosti se sve češće može čuti o jednom od najvećih problema i izazova humane medicine današnjeg doba – tzv. superbakterijama, odnosno bakterijama koje su rezistentne na sve postojeće antibiotike.  No, da bakterije nisu jedini takvi mikroorganizmi potvrđuje pojava sve većeg broja gljivica otpornih na antifungalne lijekove. Jedna novija „supergljivica“  koja zadaje brige i ostavlja puno upitnika iznad glave je Candida auris.

Candida auris

Prvi je put opisana 2009. u Japanu i od onda je zabilježena u više od 30 zemalja. Ime potječe od lat. riječi auris što znači uho, ali usprkos imenu, može prouzročiti invazivne infekcije i na drugim dijelovima tijela, uključujući infekcije krvotoka i rane.

 

U najrizičniju skupinu spadaju osobe koje neko vrijeme borave u domovima za starije i nemoćne te zdravstvenim ustanovama, i to prije svega bolesnici s kateterima, cjevčicama ili sondama (za hranjenje, disanje i sl.) koje su spojene s tijelom. Potrebna su daljnja istraživanja o čimbenicima rizika, ali prema onome što se dosad zna, oni su uglavnom slični rizičnim čimbenicima za druge vrste infekcija roda Candida: nedavna operacija, dijabetes, oslabljen imunitet, uporaba antibiotika širokog spektra kao i antifungalnih lijekova. Infekcije su zabilježene kod pacijenata svih dobnih skupina, od nedonoščadi do starijih osoba.

 

Simptomi infekcije C.auris ovise o zahvaćenom dijelu tijela, a možda i nisu uočljivi jer bolesnici najčešće imaju već druge dijagnoze. Općenito, upozoravajući znakovi mogu biti gnoj na mjestu rane i povišena temperatura. Zbog varijacije simptoma, za konačnu potvrdu potreban je laboratorijski test.

Opravdana zabrinutost?

Američki Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (engl. Centers for Disease Conrols and Prevention, CDC) predstavili su tri glavna razloga zbog kojih je C.auris privukla pozornost i izazvala zabrinutost:

1. Nerijetko je otporna na više antifungalnih lijekova koji se obično koriste za terapiju i liječenje kandidijaze (infekcije uzrokovane bilo kojom vrstom Candide), uključujući azole i ehinokandine. Inače patogeni koji razviju otpornost na lijekove „plaćaju“ to na druge načine. Na primjer, bakterija X može izbjeći drogu Y, ali stjecanjem te sposobnosti ona recimo postaje manje prenosiva ili slabija. Zaprepašćujuće je što C.auris unatoč postignutoj otpornosti, i dalje je u stanju zaraziti i postojati u okruženju.
2. Da bi se precizno identificirala, potrebne su specijalizirane laboratorijske metode, a pogrešno prepoznavanje posljedično bi moglo dovesti do krivih odluka. Naime, kao i druge infekcije roda Candida, infekcije uzrokovane C.auris dijagnosticiraju se kulturom krvi ili drugim tjelesnim tekućinama. Međutim, C. auris se može miješati s drugim vrstama kvasca, osobito Candida haemulonii što otežava prepoznavanje i traži upotrebu posebne tehnologije.
3. Nadovezujući se na prethodnu stavku, brza identifikacija, iako teška, izrazito je važna u zdravstvenim ustanovama kako bi se sprječila epidemija i na vrijeme poduzele mjere opreza. Koliko je poznato, C. auris se u zdravstvenim uvjetima može proširiti preko kontakta s onečišćenim okolišnim površinama ili opremom ili od osobe do osobe.

Na osnovu podataka ograničenog broja pacijenata, umrlo je 30–60% osoba oboljelih od Candida auris, ali puno ih je imalo i druge ozbiljne bolesti koje su također povećavale rizik od smrti.

Umjesto zaključka

Zanimljivo i u isto vrijeme uznemirujuće jest činjenica da je sekvenciranjem čitavih genoma uzoraka C.auris iz zemalja istočne Azije, južne Azije, južne Afrike i Južne Amerike utvrđena sličnost u uzorcima unutar istih regija, ali ne i među različitim regijama. Te razlike ukazuju na neovisnu pojavnost C.auris u više regija otprilike u isto vrijeme. U jednom istraživanju [3], znanstvenici to povezuju s klimatskim promjenama tvrdeći da je temperatura ljudskog tijela djelovala kao zaštita od invazivnih gljivičnih infekcija (previše im je bilo vruće da bi mogli dobro rasti), no globalnim zagrijavanjem i oni su se prilagodili.

Opasno je što bi ova vrsta mogla pomoći i drugim vrstama da se prilagode, ali razumijevanjem kako nastaju i gdje se pojavljuju mogli bismo razviti strategije prevencije ili pronaći nova rješenja, no to zahtijeva dodatna istraživanja. Primjerice, napravljen je veliki iskorak u stvaranju cjepiva koje bi moglo neutralizirati Candidu auris [5]. Do tada, najbolja prevencija u ograničavanju širenja infekcije C.auris je visoka razina higijene i korištenje zaštitne opreme.