Kratki pregled bolesti o kojoj priča cijeli svijet

Nedavni događaji u Hollywoodu potakli su mnoge razgovore o alopeciji. Možda nije svima na prvu poznat naziv alopecija, ali zasigurno ste se tijekom života susreli s ljudima koji pate od gubitka kose tj. alopecije. Iako događaj koji je potaknuo iznenadni interes za alopecijom, nije na najboljem glasu, svakako je imao pozitivan ishod, a to je podizanje svijesti o ovom stanju.

Što je alopecija?

U najužem mogućem smislu alopecija je gubitak kose. Za razumijevanje bolesti bitno je znati što je uopće dlaka ili pilosebacealna jedinica. To su male anatomske formacije  u obliku vrećice. Pilosebacealnu jedinicu čine dlaka sa svojim ovojnicama, mišić podizač dlake i lojna žlijezda. Uz to imamo i folikul dlake koji sadrži korijen dlake.

Alopecija se može podijeliti na žarišnu i difuznu, te prema postojanju ili nepostojanju ožiljka. Uobičajeni oblici „ožiljkavajuće“ alopecije su limfocitni (poput diskoidnog eritematoznog lupusa), neutrofilni i miješani folikulitis. S druge strane, alopecije bez ožiljaka su androgena alopecija, telogen effluvium, alopecia areata, trihotilomanija i trakciona alopecija. Ključna razlika ova dva oblika je to što kod „ožiljkavajuće“ alopecije dolazi do aktivnog uništenja dlačnog folikula, dok kod neožiljkavajuće alopecije dolazi do smanjenja ili usporavanja rasta kose bez nepopravljivog oštećenja folikula. Ostali česti uzroci gubitka kose mogu biti lijekovi (uključujući citostatike), infekcije te određene sistemske bolesti (osobito one koje uzrokuju visoku vrućicu, sistemski lupus, endokrini poremećaji i nedostaci nutrijenata zbog malnutricije). Nažalost, gubitak kose obično izaziva veliku zabrinutost bolesnika iz estetskih i psiholoških razloga. Kod nekih se pacijenata javlja  depresija, tjeskoba te ponekad i iznimno nisko samopoštovanje zbog estetskih razloga bolesti.

Androgena alopecija

Androgena alopecija, obično poznata kao muška ćelavost, najčešći je tip progresivnog poremećaja gubitka kose kod muškaraca. Pojava i razvoj androgene alopecije ovisi o interakciji endokrinih čimbenika i genetske predispozicije. Karakterizirana je progresivnim smanjenjem folikula dlake. Androgeni hormoni utječu na nekoliko funkcija ljudske kože, uključujući rast i diferencijaciju žlijezda lojnica, rast dlaka, epidermalnu barijeru i zacjeljivanje rana. Iako na rast ljudske kose također utječu hormoni štitnjače i glukokortikoidi, androgeni hormoni su najvažniji regulatori. Oni mogu povećati folikule dlake u područjima ovisnim o androgenima (brada, pazušne i stidne dlake), ali, paradoksalno, u folikulima vlasišta pogođenih muškaraca, potiskuju rast kose i potiču smanjenje kose u anagenoj fazi (faza rasta kose), što dovodi do uobičajene ćelavosti. Iako točna patogeneza androgene alopecije tek treba biti razjašnjena, istraživanja su pokazala da se radi o poligenetskom stanju.

Međutim, žene nisu iznimka ovoj alopeciji. Ženska androgena alopecija (FAGA) je čest uzrok alopecije bez ožiljaka kod žena. Uloga androgena nije jasno definirana i samo trećina žena s FAGA-om pokazuje abnormalne razine androgena. Endokrinološke bolesti s hiperandrogenizmom povezane s FAGA-om uključuju sindrom policističnih jajnika (PCOS), hiperprolaktinemiju, hiperplaziju nadbubrežne žlijezde te rijetko tumori jajnika i  nadbubrežne žlijezde. Bolest se manifestira kao difuzno stanjivanje dlaka iznad središnjeg dijela vlasište, dok se frontalna linija kose obično zadržava.

Što se tiče same terapije, prvi je korak losion s minoksidilom. Minoksidil je prvenstveno bio razvijen kao lijek za liječenje visokoga tlaka, međutim, uočila se jedna posebna nuspojava, a to je bilo povećanje ponovnog rasta dlake. Nakon lokalne primjene, minoksidil se pretvara u minoksidil sulfat, otvarač kalijevih kanala, koji opušta glatke mišiće krvnih žila i povećava protok krvi. Liječenje rezultira povećanjem težine kose, ali ne i tolikim povećanjem broja dlačica, što sugerira da je njegov terapeutski učinak prvenstveno posljedica povećanja promjera postojećih dlaka. Osim minoksidila lokalno (u jačini od 2% ili 5%), može se korisiti i oralno. Ostala terapija su i inhibitori 5a-reduktaze, a kod žena i ciproteron acetat i spironolakton.

Alopecia areata

Alopecia areata je autoimuni poremećaj karakteriziran prolaznim gubitkom kose bez ožiljaka i očuvanjem folikula dlake. Gubitak kose može imati različite oblike, od gubitka u dobro definiranim mrljama do difuznog ili potpunog gubitka kose, što može utjecati na sva mjesta na kojima ima dlaka. Biopsije zahvaćene kože pokazuju limfocitni infiltrat u i oko lukovice ili donjeg dijela folikula dlake u anagenoj fazi (rast dlake). Genetske studije na pacijentima i modelima miševa pokazale su da je alopecija areata složena, poligena bolest. Obično se dijagnosticira na temelju kliničkih manifestacija, ali dermoskopija i histopatologija mogu biti od pomoći. Kako je riječ o autoimunoj bolesti, ne čudi što se terapija sastoji od lokalnih kortikosteroida, sistemskih kortikosteroida, imunosupresiva te u težim slučajevima i biološke terapije.

Za kraj

Iako smo svakodnevno bombardirani tisućama informacija što od digitalnog, što od stvarnoga svijeta, u nekim se događajima infiltriraju i bitne pouke. Alopecija je stanje koje izaziva psihološki stres kod pogođenih ljudi tako da bitno je podignuti svijest o bolesti. Boljim razumijevanjem nastanka i tijeka bolesti, lakše se dolazi do novih spoznaja i terapijskih opcija. Stoga, rano otkrivanje bolesti i točna terapija mogu uvelike poboljšati kvalitetu života. Svatko može pridonijeti u borbi protiv alopecije, pa makar to bilo podizanjem svijesti o alopeciji.