Najbrži dijabetes na svijetu: kako prepoznati fulminantni tip dijabetesa?

Dijabetes je najpoznatiji i najčešći poremećaj endokrine funkcije gušterače. Rizični je faktor za razvoj kardiovaskularnih bolesti, ali i mnogih komplikacija kao što su retinopatija, neuropatije te nefropatija. Zasigurno ste puno puta čuli za dijabetes mellitus, no jeste li čuli za fulminantni dijabetes?

Fulminantni dijabetes

Fulminantni tip 1 dijabetesa rijedak (FT1D) je, ali izrazito agresivan oblik dijabetesa tipa 1 obilježen gotovo potpunom i vrlo brzom destrukcijom beta-stanica gušterače. FT1D se, za razliku od klasičnog autoimunog dijabetesa, može razviti u roku od svega nekoliko sati do nekoliko dana. Takav nagli nastup rezultira brzom i teškom hiperglikemijom, koju često prati životno ugrožavajuća dijabetička ketoacidoza.

Najčešće je opisan u japanskoj populaciji, a pretpostavlja se da bi razlozi za geografsku razliku mogli biti genetski faktori, specifični okolišni okidači i potencijalne virusne infekcije. Također, japanske kohortne studije potvrdile su određene HLA haplotipove povezane s povećanim rizikom za FT1D, dok su nedavna genomska istraživanja identificirala i dodatne gene izvan HLA regije. Iako postoje određene geografske razlike, TF1D se sve češće prepoznaje i globalno, posebice među pacijentima koji primaju imunoterapiju protiv malignih bolesti. U tim slučajevima dijagnoza je često otežana jer se bolest ne očekuje i nerijetko pogrešno pripisuje pankreatitisu ili dekompenziranom tipu 2 dijabetesa.

Što se događa u organizmu?

Patogeneza ovog rijetkog slučaja dijabetesa još uvijek nije u potpunosti razjašnjena, no trenutno dostupne informacije upućuju na kombinaciju genetske osjetljivosti i snažnog imunološkog okidača. U histopatološkim nalazima pankreasa vidljiva je infiltracija T-limfocita i makrofaga, što ukazuje na imunološki posredovanu upalu. Prema provedenim istraživanjima na beta-stanicama bolesnika s FT1D-om, te stanice su izrazito osjetljive na citokine kao što su interferon-γ i TNF-α, što potvrđuje hipotezu o povećanoj osjetljivosti beta-stanica na upalnu destrukciju. Nadalje, FT1D ima specifičnu genetsku podlogu koja se razlikuje od klasičnog autoimunog dijabetesa. Studije su identificirale rizik u HLA regiji, ali i novi rizični lokus (CSAD/lnc‑ITGB7‑1). Također, dokazi o pojavi FT1D-a nakon imunoterapije potvrđuju važnu ulogu imunoregulacijskih puteva u nastanku bolesti.

Kako se manifestira?

FT1D se obično manifestira nespecifičnim simptomima poput mučnine, povraćanja, bolova u abdomenu i intenzivnog umora, što otežava pravovremenu dijagnozu. Unutar 72 sata dolazi do razvoja teške hiperglikemije uz vrlo brzi nastanak ketoacidoze. Budući da hiperglikemija nastupa naglo, FT1D za razliku od klasičnog tipa 1 prezentira izrazito nizak ili nemjerljiv C-peptid te normalan ili blago povišen HbA1c. Također, suprotno od klasičnog autoimunog dijabetesa tipa 1, autoantitijela na otočne stanice u FTD1 su najčešće negativna. U laboratorijskim nalazima prisutna je ekstremna hiperglikemija uz relativno normalan HbA1c, visoka razina ketona i metabolička acidoza (snižen pH izvanstanične tekućine). Diferencijalna dijagnoza uključuje klasični autoimuni tip 1, pankreatitis i druge oblike sekundarnog dijabetesa. Japanske smjernice najčešće se koriste pri dijagnosticiranju, a sadrže tri kriterija: naglu hiperglikemiju unutar nekoliko dana, ketoacidozu te gotovo potpuno odsustvo lučenja inzulina.

FT1D i imunoterapija

Najnovija istraživanja pokazuju trend češće pojave FT1D u bolesnika liječenih inhibitorima imunoloških kontrolnih točaka (PD‑1, PD‑L1 i CTLA‑4). Naime, ovi lijekovi blokiraju mehanizme imunološke tolerancije tumora, ali također mogu aktivirati autoreaktivne T‑limfocite koji destruktivno djeluju na beta-stanice. Pacijentima koji započinju imunoterapiju preporučuje se redovito praćenje glukoze kako bi se pravovremeno prepoznala disfunkcija beta-stanica.

Kako poboljšati ishode?

FT1D predstavlja hitno i potencijalno životno ugrožavajuće stanje te je stoga rano prepoznavanje ključni korak za sprječavanje teške ketoacidoze, elektrolitskih poremećaja i u krajnjem slučaju rizika iznenadne smrti. Inicijalno liječenje uključuje hitnu nadoknadu inzulina, tekućine i elektrolita. Dugoročno, pacijenti su ovisni o inzulinu te imaju veći rizik od hipoglikemija zbog potpunog izostanka endogene inzulinske sekrecije. Edukacija pacijenata i praćenje ključno je za upravljanje bolešću i sigurnost pacijenta.

Koji su prioriteti za budućnost?

Fulminantni tip 1 dijabetes je jedinstven klinički slučaj obilježen vrlo brzim nastankom, agresivnim imunološkim procesom i teškim komplikacijama. Genomska, imunološka i stanična istraživanja pružila su nova saznanja o njegovoj patogenezi. No, kako je slučaj rijedak, ali vrlo težak svakako su potrebne i nove studije koje bi bile usmjerene na razvoj personaliziranih terapijskih pristupa i novih biomarkera koji bi mogli prepoznati ranu fazu FT1D-a prije potpune destrukcije gušterače, ali i one koji bi razjasnili okidače bolesti (virusne infekcije, okolišni faktori).