Hyperemesis gravidarum – da nisi ti to samo umislila?

Hyperemesis gravidarum (HG) je komplikacija trudnoće koju karakterizira nezaustavljiva mučnina i povraćanje, gubitak više od 5% tjelesne mase i dehidracija. Zahvaća 0,3-10,8% trudnica, a može ozbiljno ugrožavati zdravlje i život majke. Konstantno povraćanje može dovesti do nutritivnih i elektrolitnih deficijencija i njihovih komplikacija te oštećenja organa uslijed neprestanog naprezanja. Osim toga, smanjena kvaliteta života i patnja mogu ugroziti mentalno zdravlje pacijentica te dovesti do želje za prekidom željene trudnoće i suicidalnih misli.

Sve ti je to u glavi

Zapravo se donedavno nije znalo skoro ništa o hyperemesis gravidarum. S obzirom da je mučnina uobičajena u trudnica i najčešće nema nepogodnih posljedica za fetus, ni ovaj oblik „jutarnje mučnine“ dugo se nije shvaćao ozbiljno. Dan danas žene opisuju neprihvatljiva iskustva sa zdravstvenim radnicima koji ih uvjeravaju da će simptomi proći sami od sebe ili da se radi o podsvjesnom sabotiranju trudnoće. Jedna od žena koja je tijekom svoje trudnoće patila od HG je dr. Marlena Fejzo, danas vodeća znanstvenica u istraživanju hyperemesis gravidarum, ali i drugih bolesti žena.

Znanstvenica na misiji

Fejzo je u početku provodila online ankete iz kojih je zaključila da postoji nasljedna komponenta HG. Sljedeći korak u razumijevanju uzroka HG bila je genetska analiza pacijentica, pri čemu je NIH (National Intitute of Health) opetovano odbio zahtjeve za financiranje istraživanja. Nekoliko godina nakon, Fejzo je ostvarila suradnju s 23andMe, američkom tvrtkom koja pruža uslugu analize DNA potrošača i daje mu uvid u podrijetlo, fizičke osobine i predispozicije za razvoj različitih bolesti. Potrošačice su uslijed korištenja usluge 23andMe odgovarale na nekoliko pitanja o iskustvima u trudnoći, a Fejzo je po prvi put je čula za GDF15 gen…

Hormon krivac

Riječ je o genu koji kodira GDF15 protein, hormon čija fiziološka funkcija nije u potpunosti razjašnjena, a tijekom trudnoće ga proizvodi posteljica. Djelovanje ovog hormona ispoljava se vezanjem za GFRAL receptor koji se nalazi u dijelovima mozga majke ključnim za povraćanje te regulaciju apetita i tjelesne mase. Fejzo i suradnici zapazili su da trudnice koje nemaju HG imaju znatno niže razine cirkulirajućeg GDF15 hormona u odnosu na one koje imaju HG. Osim toga, varijante gena, poput GDF15 C211G, imaju utjecaj na razliku u ekspresiji gena u gravidnom (tijekom trudnoće) i negravidnom stanju. Naime, žene koje prije trudnoće imaju niske razine ovog hormona u povećanom su riziku od HG kad u trudnoći njegove razine naglo narastu.

Zanimljivo je da žene s beta-talasemijom, urođenom krvnom bolešću, imaju smanjen rizik od HG. Ovaj poremećaj povezan je s kronično povišenom razinom GDF15 što ukazuje na mogućnost desenzitizacije GFRAL-a. Zbog istog mehanizma djelovanja, u smanjenom riziku su i pušačice!

Osim toga, nekoliko činjenica ide u prilog pretpostavci da je nagli porast GDF15 uistinu uzrok hyperemesis gravidarum. Prilikom akutne primjene bolusa GDF15 ispitanicima, većina je doživjela mučninu i povraćanje. Nadalje, blokada ovog hormona prilikom primjene cisplatina, koji povisuje njegovu razinu, učinkovita je u suzbijanju mučnine.

Postoji li terapijski potencijal?

Terapijski potencijal imaju lijekovi koji bi povisivali razine GDF15, djelovali kao njegovi analozi i desenzibilizirali GFRAL receptor, ali i oni koji bi djelovali antagonistički. Trenutno se razmatraju opcije razvoja različitih vrsta monoklonskih protutijela, malih molekula i peptidnih antagonista. Ipak, jedan već poznati lijek također pokazuje potencijal u prevenciji hyperemesis gravidarum. Riječ je o metforminu, antidijabetiku prvog izbora, koji povisuje razinu GDF15 i desenzibilizira njegov receptor. Naime, potrebna su dodatna istraživanja koja bi utvrdila prikladnu dozu i vrijeme njegove primjene u kontekstu profilakse HG, ali i sigurnosni profil.

Što imamo zasad?

Naravno, najbitniji je nadomjestak tekućine, elektrolita i hranjivih tvari. Od farmakoloških opcija za liječenje HG učinkovitost su pokazali antiemetici poput ondansetrona i metoklopramida te dimenhidrinat. Kod refraktornih (tvrdokornih) simptoma mogu se primijeniti kortikosteroidi (metilprednizolon, prednizolon, hidrokortizon), antipsihotici (klopromazin, droperidol, olanzapin), antiepileptici (gabapentin) i antidepresivi (mirtazapin.) Neki od ovih lijekova povezani su uz malformacije fetusa i tijekom trudnoće se koriste u iznimnim situacijama što ističe važnost razvoja sigurnijih alternativa za pacijentice s hyperemesis gravidarum.