Miris Parkinsonove bolesti – nova dijagnostika?

Nakon Alzheimerove bolesti, druga najčešća neurodegenerativna bolest koja pogađa oko 6 milijuna ljudi diljem svijeta je Parkinsonova bolest. Ova teška bolest dijagnosticira se u kasnim stadijima, kada je velik dio neurona već zahvaćen i oštećen. Kako se može poboljšati dijagnostika Parkinsonove bolesti?

Što je Parkinsonova bolest?

Parkinsonova bolest je progresivna neurodegenerativna bolest koju karakterizira nedostatak dopamina u središnjem živčanom sustavu. Zbog oštećenja dopaminergičkog sustava dolazi do simptoma kao što su drhtanje, rigor (ukočenost), usporene i otežane motoričke kretnje te demencije.

Motorički simptomi, koji su temelj dijagnoze Parkinsonove bolesti, pojavljuju se tek kod teških oštećenja dopaminergičkih neurona. Nemotorički simptomi se pojavljuju i do 20 godina ranije, ali su nespecifični. Parkinsonovu bolest još karakterizira i nakupljanje proteinskih struktura koje se zovu Lewyjeva tjelešca, ali zbog njihove lokacije, prisutnost se može potvrditi tek nakon smrti. Zbog toga je potrebno pronaći biomarkere koji bi omogućili raniju dijagnozu bolesti.

Osjetljiv nos

Novi smjer u istraživanju biomarkera za Parkinsonovu bolest otkrila je žena imenom Joy Milne kada je na svom mužu namirisala neobičan miris. Iako je njemu kasnije dijagnosticirana Parkinsonova bolest, Joy nije povezala miris s dijagnozom do mnogo kasnije, kada ga je ponovno osjetila na drugim osobama koje su bolovale od Parkinsonove bolesti.

Kada je objasnila istraživačima da može namirisati Parkinsonovu bolest, bili su skeptični, ali slijepi eksperiment je pokazao da je zaista precizno odredila koja odjeća potječe od osoba s Parkinsonovom bolešću, a koja od osoba iz kontrolne skupine. Jedina greška koju je napravila je da je za jednog čovjeka iz kontrolne skupine zaključila da boluje od Parkinsonove bolesti. Međutim, iako u tom trenutku nije bilo dijagnosticirano, taj čovjek je kasnije saznao da zaista boluje od Parkinsonove bolesti.

Biomarkeri u sebumu

Sposobnost gospođe Milne da razlikuje osobe koje jesu ili nisu oboljele od ove bolesti samo po mirisu njihove odjeće potakla je znanstvenike da istraže što je točno ona mogla namirisati. Zaključeno je da je miris prisutan na dijelovima tijela koji imaju visoku proizvodnju sebuma, što je voskasta tekućina koju izlučuju žlijezde lojnice. Jedan od simptoma Parkinsonove bolesti je upravo i prekomjerna proizvodnja sebuma.

Spojevi koje su istraživači tražili su hlapljivi organski spojevi koji su često odgovorni za karakteristične mirise. Među rezultatima su se isticale povišene razine lipidnih spojeva kao što su hipurna kiselina, eikozan, perilaldehid i oktadekanal. Postavljeno je nekoliko hipoteza o razlozima zadržavanja ovih spojeva.

Jedna od teorija je da se ovi lipofilni spojevi zbog pojačanog lučenja sebuma zadržavaju u većim količinama nakon unosa prehranom i time emitiraju karakterističan miris. Druga mogućnost je da se zbog promijenjenog mikrobioma na koži pacijenata oboljelih od Parkinsonove bolesti proizvodi više lipidnih molekula potrebnih za rast bakterijskih vrsta.

Budućnost liječenja

Unatoč pozitivnim rezultatima početnog istraživanja, postavljeni su samo temelji za daljnja istraživanja. Spojevi koji razlikuju sebum oboljelih i neoboljelih osoba istražuju se kao potencijalni neinvazivni biomarkeri za ranu dijagnozu Parkinsonove bolesti u osobama koje još ne iskazuju karakteristične simptome vezanu uz motoričku funkciju.

Iako je potrebno u potpunosti utvrditi poveznicu između ovih biomarkera i Parkinsonove bolesti, analiza sebuma je obećavajući smjer u napretku dijagnosticiranja. Mogućnost ranije dijagnoze donosi sa sobom i mogućnost ranijeg tretmana, što bi moglo uvelike poboljšati ishode pacijenata.