U proteklom tjednu, prijavljeno je više od 120 potvrđenih slučajeva majmunskih boginja u 11 neafričkih zemalja. Virus majmunskih boginja rijetko se pojavljuje izvan Afrike te je broj nedavno otkrivenih slučajeva već premašio broj zabilježenih slučajeva izvan Afrike od 1970. godine, kada se otkrilo da virus može zaraziti čovjeka.

Što su majmunske boginje i kako se prenose?

Majmunske boginje nose taj naziv jer je virus prvi put otkriven na majmunima 1958. godine. Unatoč tome, virus je prisutan primarno kod glodavaca u divljini u zemljama centralne i zapadne Afrike. Bolest se može prenositi s glodavaca na ljude te među ljudima. Sa životinja na ljude se može prenijeti ugrizom ili ogrebotinom – potreban je kontakt izlučevine zaražene životinje sa sluznicom ili oštećenom kožom čovjeka. S čovjeka na čovjeka se prenosi vrlo bliskim kontaktom, tj. kontaktom s tjelesnim tekućinama, poput sline ili kašlja. Također, može se prenositi i kontaktom s lezijama – kožnim promjenama koje nastaju kod oboljeloga.

Budući da je za prijenos bolesti potreban vrlo bliski kontakt, ne prenosi se tako lako među ljudima. Još jedna pozitivna strana je to što je bolest, iako znatno bezopasnija, povezana s virusom velikih boginja pa već postoje cjepiva za suzbijanje širenja.

Koji su simptomi bolesti?

Može uzrokovati simptome slične gripi kao što su groznica, glavobolja, zimica, iscrpljenost te bol u leđima i mišićima. Vrlo je karakteristična pojava kožnih lezija ispunjenih tekućinom na licu, rukama i stopalima s obzirom na to da majmunske boginje izazivaju povećanje limfnih čvorova. Broj lezija može se kretati od nekoliko pa čak i do tisuća. Kožne lezije općenito se pojavljuju u istoj fazi, što je obilježje i velikih boginja, a razlikuje ih od vodenih kozica.

Većina ljudi se oporavi za nekoliko tjedana bez liječenja, a ukoliko se liječi, terapija je simptomatska. Za razliku od SARS-CoV-2, koji se može širiti asimptomatski, majmunske boginje obično ne prolaze nezapaženo upravo zbog spomenutih kožnih lezija. To nam olakšava priču pojave moguće epidemije s obzirom na to da je virus tako lakše pratiti.

Cjepivo kao (ne)efikasno rješenje problema

Smatra se da cijepljenje protiv velikih boginja pruža dovoljnu zaštitu od majmunskih boginja, ali ne zna se koji je period trajanja takve zaštite. Stoga nismo sigurni znači li nam išta ukoliko smo već cijepljeni protiv velikih boginja – toj je zaštiti moguće „istekao rok“ što se zaštite od majmunskih boginja tiče. Također, upitno je koliko bi cjepivo bilo djelotvorno s obzirom na to da su prirodni rezervoar virusa divlje životinje pa je bolest teže eradicirati.

Od kud ovakav porast slučajeva?

Nameće se mogućnost da je nagli porast slučajeva posljedica mutacije koja omogućuje da se virus majmunskih boginja lakše prenosi od onih iz prošlosti. Ipak, potencijal mutacija je kod ovog virusa kao DNA virusa znatno manji ako ga uspoređujemo s npr. SARS-CoV-2 virusnom koji je RNA virus.

Zanimljivo je i da su svi novootkriveni slučajevi muškarci u dobi od 20 do 50 godina za koje se većinom smatra kako su se zarazili prilikom spolnog odnosa s drugim muškarcima. Trenutno nije poznato da se majmunske boginje prenose spolnim putem stoga je najvjerojatnije ovakva situacija puka slučajnost gdje je virus uveden baš u takvu zajednicu, a spolni odnos naravno spada u bliski kontakt kojim se virus prenosi.

Što ako dođe do većeg širenja bolesti?

Majmunske boginje praćene su od iskorjenjivanja velikih boginja 1970-ih. Od tada je bilo nekoliko epidemija, no uspješno su suzbijene. Demokratska Republika Kongo se desetljećima se bori s majmunskim boginjama, a Nigerija doživljava veliku epidemiju od 2017. godine. Povremeno se pojavio koji slučaj majmunskih boginja izvan Afrike, najčešće kod putnika koji su posjetili Afriku ili kod osoba koje su s njima došle u bliski kontakt.

U svibnju ove godine otkrivena su četiri slučaja majmunskih boginja u Ujedinjenom Kraljevstvu, od kojih je jedan importiran iz Afrike, a preostala tri nisu. U Portugalu, Španjolskoj i Italiji potvrđeno je nekoliko slučajeva majmunskih boginja. Prema mišljenju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, postoji mogućnost unosa bolesti u Hrvatsku. Kažu kako oduvijek postoji rizik od unosa iz Afrike iako se do sada nije zabilježio u Hrvatskoj. Ipak, budući da se sada bolest nalazi u Europi, postoji mogućnost unosa i iz tih zemalja.

 

Literatura

1. Monkeypox goes global: why scientists are on alert, 2022, https://www.nature.com, pristupljeno 22. svibnja 2022.

2. Factsheet for health professionals on monkeypox, 2022, https://www.ecdc.europa.eu, pristupljeno 22. svibnja 2022.

3. Majmunske boginje, 2022, https://www.hzjz.hr, pristupljeno 22. svibnja 2022.

Izvor fotografije

Photo by Susanne Jutzeler on Pexels