Kognitivno opterećenje u doba pandemije

Ne postoji osoba čiji se život nije značajno promijenio otkad je početkom godine pandemija koronavirusa zahvatila cijeli svijet. Način na koji putujemo, družimo se, radimo i studiramo značajno je drugačiji u odnosu na način na koji smo navikli.

Sve više ljudi zamjećuje poteškoće u koncentriranju i sve veći mentalni zamor. Može li teorija kognitivnog opterećenja djelomično objasniti zašto su ranije navedene pojave sve učestalije?

Razlika između radnog i dugoročnog pamćenja

Teorija kognitivnog opterećenja pojavljuje se osamdesetih godina prošlog stoljeća, a za njen razvitak ključan je australski psiholog John Sweller. Ova teorija se temelji na vezi između našeg radnog i dugoročnog pamćenja te pojašnjava kako se proces učenja mijenja s obzirom na to koliko smo kognitivno opterećeni.

Radnim pamćenjem se koristimo kada obavljamo neki, za nas novi, zadatak te se istovremeno koristimo brojnim informacijama kako bismo ga uspješno izvršili. Radno pamćenje ima određen kapacitet. Količina informacija koja može biti pohranjena u radnom pamćenju je ograničena kao i njihovo vremensko zadržavanje u radnom pamćenju . Radno pamćenje je ključno za uklapanje novih informacija u dugoročno pamćenje.

Za dugoročno pamćenje je karakteristično da su pohranjene informacije organizirane na točno određen način te je količina informacija koje možemo pohraniti gotovo neograničena. Informacije se nalaze u formi kognitivnih shema. Kada u potpunosti usvojimo neku shemu, lako je možemo zadržati u radnom pamćenju bez ulaganja velikog kognitivnog napora. Odnosno, što smo više upoznati sa zadatkom koji obavljamo, to lakše manipuliramo silnim informacijama koje su nam potrebne za obavljanje zadatka i možemo ga obaviti gotovo automatski.

Ukoliko shema nije potpuno usvojena, potrebno je sve ključne informacije za obavljanje zadatka držati u radnom pamćenju što vodi do većeg svjesnog napora za obavljanje zadatka.

Kako bi proces učenja bio efikasan, važno je da količina kognitivnog opterećenja ne bude veća od kapaciteta radnog pamćenja.

Konstantne promjene kao izvor kognitivnog opterećenja

Silne promjene koje su se desile u našim životima onemogućuju da svakodnevne zadatke automatski obavljamo. Manje se možemo osloniti na već ranije stečene vještine jer smo prisiljeni naučiti koristiti se novim tehnologijama i usvojiti nove obrasce ponašanja. Zbog toga, kognitivno opterećenje je znatno veće nego što bi bilo u normalnim okolnostima.

Konstantna emocionalna preopterećenost i nesigurnost s kojim živimo dodatno odmaže u održavanju koncentracije. Pokazano je da kada smo anksiozni, kapacitet radnog pamćenja se smanjuje pa je još teže riješiti bilo koji zadatak koji sa sobom nosi kognitivno opterećenje.

U normalnim uvjetima, nakon nekog vremena, osoba se prilagodi uvjetima i zadatku koji se nalazi pred njom te kognitivno opterećenje postaje manje. Međutim, promjene u situaciji u kojoj se nalazimo se događaju gotovo na dnevnoj bazi te su šanse da se u potpunosti prilagodimo situaciji male. Prisiljeni smo se nositi sa znatno većom količinom informacija od dostupnog kapaciteta našeg radnog pamćenja samim time koncentriranje na neki zadatak predstavlja znatno veći napor.

Kako si pomoći?

Budući da je sve oko nas podložno konstantnim promjenama, način na koji bismo mogli uvesti neku sigurnost u svoje živote je uspostava rutine. Kada postoji neka rutina, možemo funkcionirati bez pretjeranog opterećivanja radnog pamćenja. Zdrava prehrana i redovita tjelovježba su od iznimne važnosti za funkcioniranje našeg organizma. Panično provjeravanje portala u potrazi za najnovijim informacija također nije od velike pomoći kod osjećaja preopterećenosti. Male promjene u svakodnevnom životu mogu imati velik pozitivan utjecaj na naše kognitivno preopterećene umove. Detaljnije o očuvanju mentalnog zdravlja za vrijeme pandemije možete pročitati ovdje.