Kako pušenje utječe na kožu?

Dobro je poznato da pušenje duhana ima niz vrlo opasnih i smrtonosnih posljedica. Najgori učinak ima na srce, jetru i pluća, te je velik rizični faktor za niz bolesti, koje uključuju srčani udar, moždani udar, kroničnu opstruktivnu plućnu bolest (KOPB), emfizem, kronični bronhitis, te za karcinome pluća, grkljana, usta, mjehura i gušterače. Uz to, uzrokuje periferne arterijske bolesti i povisuje krvni tlak, te može uzrokovati spontani pobačaj kod trudnica, kao i prerani porođaj te nisku težinu pri porodu ako je došlo do pušenja tijekom trudnoće. 

U ovom nizu zabrinjavajućih i štetnih posljedica, kao rizik pušenja rijetko se govori o njegovim dermatološkim posljedicama, koje također mogu biti značajne, te za koje u zadnje vrijeme znanstvenici prikupljaju sve više dokaza.

Što je kod duhana štetno?

Korištenje duhana može utjecati na kožu i direktno (preko epiderme) i indirektno (preko krvotoka). Duhanski dim sastoji se od čvrste i od plinovite faze. U njemu se nalazi čitav niz mutagena i karcinogena, od kojih su posebno štetni policiklički aromatski ugljikovodici, nitrozamini i heterociklički amini. Glavni toksični sastojci čvrste faze uključuju nikotin, fenol, katehol, kinolin, anilin, toluidin, nikal, N-nitrozodimetilamin, benzopirene, benzantracen i 2-naftilamin. Ključni toksični sastojci plinovite faze su ugljikov monoksid, ugljikov dioksid, cijanovodik, dušikovi oksidi, aceton, formaldehid, akrolein, amonijak, piridin, 3-vinilpiridin i N-nitrozodimetilamin. Studije genske ekspresije pokazale su da ovi sastojci utječu na 14 različitih gena koji imaju ulogu u ksenobiotskom metabolizmu, oksidativnom stresu i odgovoru organizma na stres. Duhanski dim ima i negenomske učinke, preko aktivacije reaktivnih kisikovih specija (ROS), a na stanicama kože također aktivira nikotinske acetilkolinske receptore.

Jedna od karakterističnih manifestacija duhanskog dima uočljiva je kod ‘teških’ pušača (osoba koje puše puno cigareta, u duljem vremenskom razdoblju) – a ta je žutosmeđe obojenje noktiju i vrškova prstiju. Trećina pušača ima vidljivu oralnu ili gingivalnu pigmentaciju. Naime, nikotin, koji može djelovati kao prekursor u sintezi melanina, melanin može ireverzibilno vezati i s njime povezan akumulirati se u tkivima. 

Starenje

Najčešće ispoljenje pušenja, što se kože tiče, preuranjeno je starenje. ‘Lice pušača’ često je prepoznatljivo po istaknutim borama, izraženosti koštane strukture lica te po atrofičnom i sivkastom izgledu kože. Rizik od preuranjenog starenja veći je za žene nego za muškarce. Pojava bora pojačana je direktnim kontaktom s duhanskim dimom, koji smanjuje vlažnost u rožnatom sloju kože (isušuje ga) i inducira blagu upalnu reakciju. Koža izložena duhanskom dimu tanja je i krhkija. Pušenje na starenje kože ima sinergistički učinak s izloženosti suncu, što znači da pojačava negativne učinke koje UV zračenje ima na kožu. Općenito, pušenje i dob dva su najjača prediktora za starenje kože. 

Dim cigareta akcelerator je procesa starenja primarno kroz stvaranje slobodnih radikala i pokretanje s njima povezanih patologija. Pušenje iscrpljuje stanične mehanizme obrane i popravka, zbog čega se stanična oštećenja u obliku mutacija i nefunkcionalnih proteina nakupljaju. Pušenje također ima negativan utjecaj na sintezu kolagena tipa I i tipa III, povisuje razinu tropoelastina i pojačava degradaciju kolagena. Također, negativni učinci na kožu mogu se objasniti i time da pušenje pojačava ekspresiju matriksnih metaloproteinaza te time da blokira responzivnost stanice na TGF-β (transforming growth factor)

Uzrokuje li pušenje rak kože?

Što se tiče raka kože, epidemiološke studije pokazuju i pozitivne i negativne korelacije između pušenja te pojavnosti i agresivnosti nekih tipova raka kože. Mehanizmi preko kojih pušenje može inducirati rak kože uključuju akceleriranu senescenciju, mutagenezu, stimulaciju rasta i invazije tumorskih stanica te neovaskularizaciju. Specifična vrsta raka kože – karcinom pločastih stanica (drugi najčešći nakon karcinoma bazalnih stanica) – povezan je s pušenjem. Povezanost pušenja s melanomom i bazocelularnim karcinomom nije nedvojbeno utvrđena. Ova karcinogenost pušenja uglavnom potječe od učinaka policikličkih aromatskih ugljikovodika, nitrozamina i heterocikličkih amina. Pušenje tako odgađa popravak jednolančanih oštećenja DNA, a ima i direktni tumor-promovirajući učinak. 

Zacjeljivanje rana i kronične bolesti

Također, pušenje ima negativan učinak na zacjeljivanje rana. Pušači su pod većim rizikom da razviju komplikacije od kirurških rana. Razlog za to leži u smanjenoj produkciji kolagena (sličan mehanizam kao kod starenja kože). Također, pušenje uzrokuje akumulaciju fibroblasta na rubu rane, što može dovesti do fibroze i pretjeranog stvaranja ožiljaka. Međutim, zanimljivo je da sam nikotin nema negativne učinke na kožu i zacjeljivanje rana. Neki pokusi kod miševa čak su pokazali da nikotin može promovirati zacjeljivanje rana i angiogenezu.

Nadalje, pušenje je povezano s nizom drugih kožnih bolesti i stanja. Postoji značajna povezanost između pušenja i psorijaze, pogotovo među muškarcima. Remisija psorijaze nakon liječenja puno je brža kod pušača. Palmoplantarna pustuloza bolest je karakterizirana crvenilom i svrbežom kože te pojavom mjehurića ispunjenih tekućinom na dlanovima i tabanima. 95% ljudi koji boluju od ove kronične bolesti pušači su, i to većina spada u teške pušače.

Utjecaj na ćelavljenje

Pušenje ima utjecaj i na kosu te folikule. Povezano je s preuranjenim sijedenjem kose, kao i s ubrzavanjem procesa gubitka kose kod muškaraca. Androgenetska alopecija (ćelavljenje u muškaraca povezano s genetskim čimbenicima) pogoršava se pušenjem, u smislu ranijeg početka i pojačane brzine procesa, i to proporcionalno količini popušenih cigareta. Mehanizam leži u tome što pušenje inducira apoptozu u korijenu dlake, negativno utječe na mikrovaskulaturu dlake, te uzrokuje oštećenje DNA folikula. Također, uzrokujući disbalans u aktivnosti folikularnih proteaza-antiproteaza sistema, utječe na ciklus rasta kose.

Neki benefiti?

Paradoksalno, iako pušenje može pogoršati brojne bolesti, i izazvati karcinogenezu, sam nikotin u monoterapiji može biti učinkovit za neka dermatološka stanja. Nikotin umanjuje aftozu karakterističnu za Behçetovu bolest. Transdermalni nikotin (kad se primjenjuje u obliku flastera) općenito smanjuje upalne procese. Djeluje tako da inhibira proliferaciju limfocita, endocitozu i fagocitozu dendritičkih stanica. Također, protuupalno djelovanje događa se i zbog otpuštanja protuupalnih citokina poput IL-10 i TGF-β.

Na kraju, posve je jasno da duhanski dim, uz poznatije opasne posljedice poput karcinoma pluća, srčanog i moždanog udara, ima i značajan negativan učinak na kožu. Širok spektar stanja koje pušenje može izazvati i pogoršati čine neznačajnim neka izolirana stanja u kojima nikotin specifično može imati pozitivno djelovanje – a i u tim slučajevima puno je pogodnije i sretnije razvijati topikalnu terapiju nikotinom.