Još od naših najranijih dana, bajke su bile neizostavan dio svakog djetinjstva. Kroz zanimljive likove i događaje, uče nas o dobroti, hrabrosti, snazi prijateljstva i ljubavi. Upravo jedna takva svima poznata bajka je priča o princezi i žapcu, gdje se moćnim poljupcem princeze žabac pretvara u princa. Iako na prvi pogled ova bajka djeluje samo kao produkt mašte i obična priča za laku noć, ipak bi mogla nositi više istine nego što bi se tako dalo naslutiti. Radi li se ovdje o još jednom posrednom protagonistu te ima li ova bajka zapravo znanstvenu pozadinu?
O-metil-bufotenin – potentni halucinogen
Opće je poznata činjenica da pojedine životinje, ponukane evolucijom i nastojanjem za preživljavanjem, izlučuju razne tvari kojima bi se mogle obraniti od neprijatelja. Jedna od takvih životinja je i žaba Bufo alvarius koja, kada se osjeća ugroženo, luči otrov iz svojih parotidnih žlijezda, a koji kao primarnu psihoaktivnu komponentu sadrži O-metilbufotenin, točnije, 5-MeO-DMT (5‐metoksi‐N,N‐dimetiltriptamin). Spomenuti spoj pripada skupini prirodnih psihoaktivnih indolaminskih tvari te je potentni, brzo-djelujući halucinogen. Ovaj halucinogeni serotoninski analog može se također pronaći i u sjemenkama, kori i lišću nekih biljaka (npr. sjemenkama Virole).
Metilacija bufotenina kao ključ psihoaktivnosti
Osim O-metilbufotenina, otrov navedene žabe ujedno sadrži i bufotenin, koji se uz O-metiltransferazu prevodi u O-metilbufotenin. Upravo ovom metilacijom dolazi do povećanja lipofilnosti molekule, čime se omogućava prolaz kroz krvno-moždanu barijeru i samim time veći psihoaktivni potencijal. Različitim načinima primjene dolazi do psihodeličnih učinaka u ljudi. S obzirom na to da se ovaj spoj, ukoliko se primijeni oralno, vrlo brzo inaktivira, najčešće se iz istih razloga primjenjuje parenteralno pušenjem ili inhalacijom para, čime se izbjegava inaktivacija. Razlog zlouporabe leži u samom mehanizmu djelovanja spoja. O-metil-bufotenin djeluje kao agonist serotoninskih 5-HT1A i 5-HT2A receptora, s time da je afinitet prema 5-HT1A receptorima veći. Navedeni receptori uključeni su u regulaciju raspoloženja i kontrolu autoimunog živčanog sustava, što naposlijetku dovodi do simptoma kao što su, između ostalog, živopisne vizualne i auditorne halucinacije.
Poljubac kroz toksikološku lupu
Ukoliko promotrimo ovu bajku kroz toksikološku perspektivu, „čarolija“ kojom se žabac pretvorio u princa mogla bi biti rezultat halucinogenog djelovanja O-metilbufotenina, koji je došao u doticaj s princezinim usnama kojima je dotaknula žapčevu kožu. Poljupcem je moglo doći do prolaska toksina kroz mukoznu membranu usta i samim time do halucinacija.
S druge strane, treba uzeti u obzir činjenicu da se navedeni spoj inaktivira ukoliko je primijenjen oralno te da vrlo vjerojatno izaziva minoran klinički učinak. Također, iako navedena bajka ima dostatan temelj za navedenu spekulaciju, treba naglasiti da se ovdje radi samo o zanimljivoj primjedbi i nagađanju. Povezivanje svijeta bajki i znanosti omogućava nam dodatnu razinu shvaćanja svijeta te nas podsjeća na činjenicu da njihovom sinergijom možemo stvarati nova tumačenja naših najdražih priča iz djetinjstva.
Literatura
2. Reckweg JT, Uthaug MV, Szabo A, Davis AK, Lancelotta R, Mason NL, Ramaekers JG. The clinical pharmacology and potential therapeutic applications of 5-methoxy-N,N-dimethyltryptamine (5-MeO-DMT). Journal of neurochemistry, 2022, 162(1), 128–146.
3. McBride MC. Bufotenine: Toward an Understanding of Possible Psychoactive Mechanisms. Journal of Psychoactive Drugs, 2000, 32(3), 321–331.
4. Shen HW, Jiang XL, Winter JC, Yu AM. Psychedelic 5-methoxy-N,N-dimethyltryptamine: metabolism, pharmacokinetics, drug interactions, and pharmacological actions. Current drug metabolism, 2010, 11(8), 659-66.
5. Horák M, Mateos E, Cortina Bello A. Bufo alvarius: Literary evidence and controversies surrounding its traditional use. Medicina Naturista, 2019, 13(1), 43-49
Izvor fotografije