Tijekom trudnoće, kao rezultat pojačanog lučenja brojnih hormona, javlja se niz fizioloških promjena u organizmu žene koje utječu na vrijednosti laboratorijskih parametara i mijenjaju ih. Testovi kojima se utvrđuje trudnoća zasnivaju se na određivanju hormona, humanog korionskog gonadotropina (hCG).

Humani korionski gonadotropin (hCG)

Za razumijevanje principa na kojem se temelje testovi za trudnoću potrebno je poznavati hCG. Humani korionski gonadotropin (hCG) je glikoprotein te se sastoji od dviju nekovalentno vezanih podjedinica (α i β) koje čine dimer. U ranoj trudnoći proizvode ga prvenstveno stanice posteljice i bitan je za održavanje trudnoće, a biološko djelovanje mu je slično hormonu luteinizacije (LH). Razina hCG-a eksponencijalno raste kako se trudnoća razvija te se najviša razina bilježi od 8. do 11. tjedna trudnoće nakon čega se smanjuje.

Postoji 5 različitih biološki aktivnih izoformi hCG-a te njihovi intermedijeri, međuprodukti. Osim što se razlikuju po stupnju glikozilacije, oni su različito zastupljeni u serumu i mokraći te pokazuju različitu ekspresiju tijekom tjedana gestacije. Primjerice, istraživanja su pokazala da je od 3. do 7. gestacijskog tjedna i u serumu i u mokraći najviše zastupljen hiperglikozilirani hCG (H-hCG), ali od 8. do 40. tjedna trudnoće u serumu prevladava intaktni hCG dok je u mokraći dominantan oblik, intermedijer kojeg u serumu niti nema, β-core fragment.

Određivanje hCG-a u serumu i mokraći

Mjerenje razine hCG u serumu ili mokraći daje važne informacije u raznim kliničkim situacijama, poput dijagnoze i praćenja trudnoće, poremećaja povezanih s trudnoćom, prenatalnog probira, ali i karcinoma. Molekula hCG-a je u mokraći znatno varijabilnija u odnosu na serum. U mokraći se nalaze svi oblici hCG-a dok u serumu nije prisutan već spomenuti međuprodukt β-core fragment. Također, koncentracija u serumu će predstavljati isključivo onu koncentraciju u trenutku uzorkovanja krvi, a izostaje podatak o potpunom metabolizmu kojeg dobivamo iz mokraće. S druge strane, serum je stabilniji matriks i ne ovisi o samom unosu tekućine. No, ako su u serumu prisutna antitijela na izoforme hCG-a preporučljivije je određivanje iz mokraće gdje tih interferencija neće biti.

Vrste i princip testova

Određivanje hCG-a može se vršiti u centralnim bolničkim laboratorijima te POC (engl. Point of care, testiranje uz bolesnika) testovima i OTC (engl. Over the counter) testovima koji se mogu kupiti u ljekarnama. Kada govorimo o POC/OTC testovima prvenstveno se misli na testiranje iz uzorka mokraće i to na kvalitativan način što znači da test pokazuje je li hCG prisutan, no ne i u kojoj mjeri. Princip tih metoda je imunokromatografski gdje se rezultat može očitati vizualno, promjenom boje na za to predviđenom mjestu.

 

Poželjne specifikacije POC/OTC testova su:

  1. točnost >99%
  2. analitička osjetljivost pozitivnih rezultata >95%
  3. ispitana usporedivost s prethodnom metodom
  4. navedene stope detektirane trudnoće

Što se tiče takvih testova za kućno određivanje preporuka je da se zbog pouzdanosti rezultata oni rade najranije 4. dan nakon izostanka menstruacije, što odgovara 5. tjednu gestacije. U prilog tome idu istraživanja koja pokazuju veliku razliku u prosječnoj koncentraciji hCG-a u mokraći i serumu u 4. tjednu trudnoće u odnosu na 5. tjedan trudnoće. Stoga, ako se testiranje obavlja ranije, pogotovo prije izostanka menstruacije, treba biti svjestan većeg rizika od lažno negativnih rezultata jer razina hCG-a možda još neće biti dovoljna za detekciju. U tom slučaju, najbolje je testiranje ponoviti kasnije, za koji dan.

I dok na tržištu postoje brojni POC/OTC testovi za kvalitativno određivanje, kvantitativni testovi, koji detektiraju koncentraciju hCG-a u uzorku, rijetko su dostupni. Kvantitativno određivanje u serumu radi se u centralnim laboratorijima pri čemu se koriste imunokemijske metode koje se temelje na reakcijama antitijela i antigena. Vrlo rijetko se obavlja kvantitativno određivanje u mokraći. Različite imunokemijske metode određuju različite izoforme molekule hCG-a pa je poznavanje prisutnosti tih izoformi u određenom periodu važno kod odabira metode zbog analitičke specifičnosti. Metoda kvantitativnog određivanja hCG-a masenom spektrometrijom, umjesto imunokemijskim metodama, koristi se u istraživačke svrhe i kod doping testiranja.

Koji čimbenici mogu utjecati na rezultat?

Vrijednosti hCG-a u serumu mogu biti povišene uslijed određenih tumora, uporabe nekih lijekova koji sadrže hCG, nedostatka imunoglobulina A ili nakon skorijeg gubitka trudnoće kad se koncentracija hCG-a nije vratila na staro. Kod testova iz urina, najbolje je analizirati prvu jutarnju mokraću koja je najkoncentriranija. Ako se koriste kućni testovi prije svega je važno pridržavati se uputa, a lažno negativni rezultati osim zbog niske razine hCG-a ako je testiranje napravljeno prerano, mogu biti zbog prevelikog unosa tekućine ili ako je riječ o ektopičnoj (izvanmaterničnoj) trudnoći. Neki lijekovi poput Prometazina i lijekova za neplodnost isto mogu utjecati na rezultat. Lažno pozitivni rezultati su rjeđe prisutni, no mogu se javiti zbog prisutnosti proteina, lijekova, bakterija ili krvi u mokraći.

 

Izvori

  1. Štraus B. et al. Štrausova Medicinska biokemija. Zagreb, Medicinska naklada, 2009, str. 588.– 589.
  2. Nwabuobi C et al. hCG: Biological Functions and Clinical Applications. International journal of molecular sciences, 2017, 18(10), 2037.
  3. Korionski gonadotropin – što, kako i kada određivati?, https://www.hkmb.hr/clanovi/tecajevi/2018/planiranje-i-nadzor-trudnoce/prezentacije/04_Marijancevic.pdf, pristupljeno 21.12.2020.
  4. Pregnancy tests: All you need to know, 2017, https://www.medicalnewstoday.com/, pristupljeno 22.12.2020.
  5. Testovi za utvrđivanje trudnoće, http://www.laboratorijskeanalize.com/, pristupljeno 22.12.2020.

Izvor fotografije

©BreakingTheWalls via Canva.com