Je li panika veći problem od pandemije?

Davne 1938. godine u specijalnoj radijskoj emisiji Orsona Wellesa, pročitan je odlomak knjige Rat svjetova koji govori o fiktivnoj invaziji vanzemaljaca na Zemlju. Propustivši uvodni dio u kojem je pojašnjeno kako se radi o čitanju ulomka knjige, dio ljudi zaključio je da se radi o vijestima te se stvarno događa invazija. Nastala panika lako se proširila među ljudima koji su, pokatnuti potresnim „vijestima“, počeli masovno bježati iz svojih domova. Neposredno nakon počele su pristizati prijave o tome kako ljudi vide čudna svjetla i osjete mirise otrova u zraku. Panika i lažne informacije brzo su se kolale među ljudima čime je nastala opća panika i masovna histerija.

Socijalna zaraza

Opisani slučaj samo je jedan u nizu opisa masovnog psihogenog oboljenja. Zapisi sličnih slučajeva sežu daleko u prošlost te ovakve situacije nisu nova pojava. Psihogeno oboljenje može nastupiti vrlo brzo unutar kohezivne grupe ljudi (od dvoje pa na više) te se počinju ispoljavati razni simptomi bez etiološkog uzroka. Simptomi koji se javljaju su najčešće bezazleni i prolazni, javljaju se vrlo brzo, no istom brzinom i jenjavaju. Često su to simptomi koji se mogu „prenjeti“ vidom, zvukom ili komunikacijom. Samo oboljenje može potrajati nekoliko dana, no u velikoj većini slučajeva, kada dođe do izdvajanja pojedinaca iz zajednice i nestanka grupe, simptomi prolaze sami od sebe.

Kada se javlja masovno oboljenje?

Pojava ovakve situacije često se javlja u kontekstu neke pravovaljane opasnosti koja sa sobom nosi povećanu razinu tjeskobe i panike. Često su glavni uzroci oboljenja psihološki ili fizički stres koji dijele pripadnici neke grupe te to može biti okidač masovnog oboljenja. Kao primjer mogu se navesti ratno stanje ili epidemije i pandemije. Iako se ova pojava među ljudima vrlo često javlja zbog neke stvarne opasnosti koja vreba, to nije nužno pravilo. Ponekad panika koja prouzroči masovno psihogeno oboljenje potječe od jednog pojedinca koji ima stvarne simptome i njihov uzrok te se takva panika proširi na ostatak zajednice. Takav primjer je zabilježen slučaj nuspojava nakon primljene doze cjepiva protiv difterije i tetanusa 1998. godine. Simptomi su se javili prvo među manjim brojem djece te se nakon toga proširilo na puno veći broj. Nakon dolaska u bolnicu pokazalo se kako je za veliku većinu to samo bio slučaj psihogenog oboljenja.

Trenutno stanje i socijalna zaraza

Kako su panika, stres i tjeskoba glavni čimbenici koji mogu potaknuti pojavu masovnog psihogenog oboljenja, lako je zaključiti kako i globalna pandemija koja nas trenutno okružuje može dovesti do toga. Jako apstraktna situacija, kao veliki broj zaraženih ljudi od strane virusa koji je nevidljiv, nedodirljiv te posve nepoznat do prije tri mjeseca, može u ljudima pobuditi paniku. Mediji kao glavni izvor informacija za veliku populaciju također znaju često širiti paniku te krive informacije čime se šanse za pojavom masovnog oboljenja mogu znatno povećati. Kako se boriti protiv lažnih informacija također možete pročitati ovdje.

Masovno oboljenje i globalna opasnost

Istraživanje provedeno 2009. godine pokazalo je kako je za vrijeme vladavine svinjske gripe, H1N1, bilo prisutno upravo masovno psihogeno oboljenje. Svinjska gripa je smatrana prijetnjom koja sa sobom nosi veću smrtnost od epidemije ebole u Africi, što zapravo nije istina.

Osjećaj rizika utječe na našu percepciju zbog čega, možda čak i nepostojeći rizik, smatramo puno većim nego što on zapravo je.

Kriva percepcija situacije može dovesti do ozbiljnih posljedica ako sama prijetnja ne postoji, no još je veća opasnost ako je prijetnja prisutna, kao današnjih dana. Paranoja, strah i panika lako se šire među povezanom grupom ljudi te se može proširiti i na druge zajednice. Sve to za sobom povlači i širenje krivih informacija što sve više još uzbuktava već prisutnu paniku među ljudima.

Kako spriječiti ovakvo oboljenje?

Logika i razum su trenutno najbolji saveznici u borbi protiv masovnog oboljenja i opće panike. Poneki pojedinci odluče zanemariti predložene mjere suzbijanja širenja virusa te se zato okreću masovnoj nabavci potrepština čime pridonose širenju panike i straha. Kao narod ne možemo puno pomoći u istraživanjima samog virusa, no imamo puno veću ulogu nego što smo svjesni. Pomaganjem najslabijima u zajednici, borbom protiv lažnih i opasnih informacija te ponajviše ostankom ut toplini svojeg doma pomažemo u suzbijanju sveprisutne pandemije. Prirodno je u ovakvim situacijama osjećati određenu dozu straha i tjeskobe, što nam zapravo pomaže da ostanemo svjesni situacije u kojoj se nalazimo, no pretjerana doza može samo pogoršati trenutno stanje. Zbog toga je važno zadržati smirenost, biti svjesni situacije, koristiti se informacijama iz provjerenih izvora te, ono najvažnije, ostati doma.