U posljednjih nekoliko mjeseci možemo reći da su, osim pandemije korona virusa, nažalost i potresi postali naše „novo normalno“. Osim dva velika potresa koja su u 2020. godini zahvatila središnju Hrvatsku, znamo da je bilo još mnogo manjih podrhtavanja koja su neki osjetili, a neki ne. Međutim, jeste li ikada bili uvjereni da ste osjetili podrhtavanje, ali vaši ukućani nisu? Pogledali ste na aplikaciju koja vam bez greške javlja svaki potres, ali ni ona ne potvrđuje ono što ste osjetili? Ako je tako, velike su šanse da ste doživjeli takozvani fantomski potres.

Što je fantomski potres?

Sam naziv govori da se radi o potresu kojega zapravo nema, odnosno prividnom doživljaju potresa koji se može javiti ako smo izloženi uzastopnim podrhtavanjima tla. Smatra se jednim od glavnih simptoma „bolesti potresa“ (engl. earthquake sickness) kao i vrtoglavica, anksioznost te PTSP (posttraumatski stresni poremećaj).

U nekim slučajevima ovaj pojam povezuje se i sa vrlo sporim klizanjem rasjeda koje ne proizvodi štetne seizmičke valove pa tresenje izostaje. Takav „potres“ dogodio se u Turskoj 2016. godine i trajao je čak 50 dana, a nitko ga nije osjetio upravo zbog izostanka podrhtavanja tla. Ipak, u ovome slučaju razmatramo fantomske potrese kao psihološki, ali i fiziološki odgovor tijela na uzastopna podrhtavanja.

Patofiziološka pozadina fantomskog potresa

Vestibularni sustav glavni je neurološki sustav odgovoran za ravnotežu, a sastoji se od vestibularnog aparata, vestibulokohlearnog živca te vestibularnih jezgara u moždanom deblu i malom mozgu. Ako dođe do poremećaja bilo kojeg dijela vestibularnog sustava, može se javiti osjećaj neravnoteže. Upravo to se događa kada je tijelo izloženo uzastopnim potresima.

Tijekom potresa centar za ravnotežu doživljava tresenje kao kretanje tijela u prostoru, ali vidni sustav ne signalizira istovjetnu informaciju tome kretanju jer se gibamo zajedno s objektom (zemljom). Prema tome, dolazi do neusklađenosti informacija koje se šalju u više kortikalne centre. Slična stvar događa se i nakon silaska s broda kada imamo osjećaj da se i dalje ljuljamo s brodom, a zapravo stojimo čvrsto na zemlji.

Osim informacija koje primamo izvana, bitne su i one informacije koje dolaze iznutra. Najčešće je prvi potres u nizu upravo onaj s najvećom magnitudom. On nas dovodi u stanje visoke pripravnosti s obzirom na to da dolazi do jake stimulacije simpatikusa koji je zadužen za reakciju „borba ili bijeg“ (engl. fight or flight). Nakon njega uglavnom slijede manji potresi koji produžuju takvo stanje i uzrokuju anksioznost. Tijelo je cijelo vrijeme pod stresom jer očekuje da se novi potres može dogoditi u bilo kojem trenutku pa su nam osjetila neprestano na oprezu i detektiraju podražaje koje u normalnoj situaciji vjerojatno ne bi. Zbog toga počinjemo osjećati i one potrese manje magnitude, koje prije „velikoga“ potresa nismo ni primjećivali, ali i one kojih čak niti nema – fantomske.

Kako se nositi s fantomskim potresima?

Aktiviranje navedenih mehanizama zapravo je pozitivna stvar jer nam oni omogućuju veću šansu preživljavanja u situacijama životne opasnosti. Međutim, u ovome slučaju mogu biti neugodni i iscrpljujući. Najčešće s vremenom dođe do desenzitizacije, odnosno tijelo se samo vrati u normalno stanje kroz nekoliko dana ili tjedana. Ipak, ako ovakvo „pobuđeno“ stanje potraje i do nekoliko mjeseci, bilo bi pametno poduzeti neke mjere.

Najčešće pacijenti prvo posegnu za farmakološkim mjerama kao što su tablete za spavanje, anksiolitici i slično. Premda ove opcije mogu djelovati učinkovito na simptome, ne mora značiti da djeluju i na sami uzrok. Zato je bitno naglasiti i potrebu za nefarmakološkim mjerama kao što su:

  • redoviti i nutritivni obroci te redovit san
  • redovita tjelovježba ili drugi načini opuštanja kao što su meditacija i slušanje glazbe
  • sudjelovanje u društvenim aktivnostima
  • informiranje kroz pouzdane izvore te izbjegavanje pretjerane izloženosti televiziji i društvenim mrežama koje prikazuju prizore traume
  • razgovor s prijateljima i obitelji kako bismo mogli dati i primiti podršku
  • razgovor sa stručnjakom kako bismo dobili adekvatnu psihološku pomoć

S obzirom na to da potres ne možemo kontrolirati (kada će se dogoditi, kolike će biti magnitude, hoće li nam se što dogoditi), možemo reći da strah od nepoznatog ima najveći utjecaj na naše psihičko stanje u trenutcima nakon velikog potresa. Prema tome, kako bismo ublažili ovaj strah, najbolji savjet bio bi što bolje pripremiti sebe i svoju okolinu (kuću/stan) na daljnja moguća podrhtavanja. U tome nam mogu pomoći i smjernice propisane od strane Ureda za upravljanje u hitnim situacijama: https://www.zagreb.hr/potres-letak

 

Literatura

Honma et al. Disturbances in equilibrium function after major earthquake. Scientific reports. 2012. 2. 749.

Fantomski potres, https://kognitivno-bihevioralna-terapija-akm.hr/, pristupljeno 20.02.2021.

Phantom earthquakes, sickness common after quakes, https://www.ktnv.com/, pristupljeno 20.02.2021.

An earthquake lasted 50 days, but no one felt it. Here’s why., https://www.nationalgeographic.com/, pristupljeno 20.02.2021.

Coping After Disaster, https://www.psychiatry.org/, pristupljeno 20.02.2021.

Nesvjestica i vrtoglavica, http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/, pristupljeno 20.02.2021.

Slike

©[milatas] via Canva.com

Besplatni brojevi telefona za psihološku pomoć vezano uz potres i koronavirus, https://www.hzjz.hr/, pristupljeno 21.02.2021.