Djelotvorno cjepivo protiv tuberkuloze – java ili san?

Prvim danom 2020. godine, časopis Nature objavljuje studiju koja donosi izuzetno važnu vijest – injektiranje veće doze cjepiva protiv tuberkuloze intravenozno, umjesto ispod kože, znatno utječe na poboljšanje obrane organizma od smrtonosne bolesti.

 

Naime, promjenom je doze i mjesta injekcije dosad korištenog cjepiva BCG (bacilus Calmette-Guérin), u 90% rezus majmuna uspješno spriječena tuberkuloza.

 

Što je tuberkuloza?

Od samih davnina pa sve do današnjeg dana, tuberkuloza (TBC) je jedna od najozbiljnijih i najraširenijih zaraznih infekcija. Uzrokovana je bakterijom Mycobacterium tuberculosis koja najčešće napada pluća (primarna TBC), ali se može širiti i preostalim dijelovima tijela poput mozga.

Prije samo dvije godine, broj „žrtava“ tuberkuloze iznosio je 1,8 milijuna, čime se smjestila na ljestvicu 10 najčešćih uzroka smrti. Također, vodeći je uzrok infekcije izazvane samo jednim uzročnikom – infekcija HIV-om (virus humane imunodeficijencije) niže je pozicionirana.

 

Tipovi tuberkuloze

• Latentan oblik

Prisutnost infekcije bakterijom M.tuberculosis, ali odsustvo razvitka same bolesti, obilježja su najčešćeg tipa smrtonosne bolesti – „skrivenog“. Naime, čak četvrtina svjetske populacije ima navedeni oblik tuberkuloze, no uključujući činjenicu da se TBC nije razvila, također se ne može ni prenositi.

• Aktivan oblik

Početni simptomi mogu i mjesecima ostati vrlo blagi ili neprimjetni, čime se odgađa i potraga odgovarajuće liječničke pomoći te vrlo često dolazi do prijenosa bakterije prije uspostave dijagnoze. Oboljeli mogu zaraziti 5-15 osoba godišnje, pri čemu, bez odgovarajućeg liječenja, 45% potpuno zdravih pojedinaca umire. Također, istovremena prisutnost HIV-a i aktivnog oblika tuberkuloze u ljudskom organizmu uzrokuje u skoro 100% slučajeva smrt.

 

Izvori zaraze

Tuberkuloza se širi zrakom. Ukoliko se zaražena osoba zakašlje, kihne ili pak zijeva pored potpunog zdravog pojedinca, on udisanjem sitnih kapljica (koje sadrže bacile zaražene osobe), zapravo započinje vlastitu borbu protiv ove infekcije.

No, naveden način zaraze je moguć jedino u slučajevima duljeg provođenja vremena u prisutnosti oboljelog, najčešće člana obitelji, suradnika ili prijatelja. S druge strane, rukovanjem, dijeljenjem hrane i pića, pa čak i izmjenom poljubaca s oboljelim, ne dolazi do zaraze.

Život u lošim higijenskim uvjetima kao i loša prehrana, povećavaju rizik od infekcije bacilom tuberkuloze. Osim toga, velik doprinos povećanju učestalosti ove bolesti daju i faktori poput povećanja broja beskućnika i pojava sojeva Mycobacterium tuberculosis otpornih (rezistentnih) na uobičajene lijekove.

 Više od 95% smrtnih slučajeva zabilježeno je u zemljama u razvoju.

 

Tko obolijeva?

Najveći postotak oboljelih čine odrasli i to upravo u svojim najproduktivnijim godinama. Međutim, to ne znači da sve ostale dobne skupine nisu pod rizikom. Također, osobe već prethodno zaražene HIV-om imaju 19 puta veću vjerojatnost da razviju aktivan oblik tuberkuloze, kao i oni čiji je imunosni sustav iz bilo kojeg razloga narušen i oslabljen.

Još jedan od ključnih faktora zasigurno je i pothranjenost. Pothranjene osobe triput su pod većim rizikom za razvoj bolesti. U nedavnoj prošlosti, 2018.godine, 2,3 milijuna slučajeva pojave tuberkuloze upravo je uzrokovano pothranjenošću.

Uzimajući u obzir činjenicu da je TBC plućna bolest, vrlo je jasan utjecaj pušenja. Povećanje faktora rizika za 1,6 puta posljedica su konzumacije duhana. Osim toga, alkoholizam također utječe na porast vjerojatnosti za razvoj bolesti i to 3,3 puta.

 

Simptomi  

Primarna infekcija obično ne pokazuje nikakve simptome, štoviše, prvi se uočavaju tek nakon nekoliko tjedana. Prisutnost kašlja koji traje dulje od 3 tjedna, konstantan umor, povišena tjelesna temperatura, noćno znojenje te krv u iskašljaju, karakteristični su simptomi tuberkuloze. Osim prethodno navedenih pojava, nerijetko se javlja i bol (u zglobovima i prsima), gubitak sluha, otečenost limfnih žlijezda te proljev.

Ukoliko infekcija napadne djecu, njena se prisutnost očituje pojavom ubrzanog disanja, nedostatkom daha, kašljem, ali i vrućicom (38-39°C).

 

Dijagnoza

• Analiza iskašljaja

Analizom najčešće jutarnjeg iskašljaja bolesnika, izolira se M.tuberculosis te se s velikom sigurnošću uspostavlja konačna dijagnoza.

• Bronhoskopija

Uvođenjem specijalnog instrumenta, na čijem se vrhu nalazi sitna kamera, u dišni sustav bolesnika, liječnik kroz radni kanal instrumenta uzima uzorak tkiva za daljnju analizu.

• Tuberkulinski kožni test

Ispituje se reaktivnost na tuberkulinski antigen čime se zaraženi odvajaju od osoba koje nisu podlegle zarazi. Najčešće se u tu svrhu koristi Mantouxov test. Nadalje, sama se metoda temelji na uštrcavanju 5 tuberkulinskih jedinica purificiranog proteinskog derivata (PDD- koncentrirani i pročišćeni bujon u kojem je 6 tjedana uzgajana M.tuberculosis), u kožu. Tuberkulinski kožni test nije pouzdana metoda, obzirom da rezultati mogu biti lažno pozitivni ili pak lažno negativni.

 

Osim navedenih načina uspostave dijagnoze, liječnik može preporučiti i RTG (radiološke dijagnostičke metode) pluća i srca ili preporučiti biopsiju.

 

Cjepivo za prevenciju tuberkuloze

BCG jedino je cjepivo ikad odobreno za prevenciju tuberkuloze i koristi se već stotinjak godina. Djeca diljem svijeta primaju cjepivo za prevenciju bilo kojeg oblika bolesti te je u prevenciji diseminiranog oblika tuberkuloze BCG cjepivo zaista učinkovito, no od ključne je važnosti nedavno postignut rezultat – korak smo bliže cjepivu protiv tuberkuloze u odrasloj dobi.

Najveći je problem stvaranja efektivnog cjepiva protiv TBC ulazak bakterija M.tuberculosis u stanice, gdje su zaštićene od antitijela, koja prvenstveno napadaju izvan stanica. Uključujući činjenicu da se radi o unutarstaničnoj infekciji, borba protiv njih se odvija uz pomoć imunosnih stanica nazvane T stanice koje napadaju zaražene stanice. Naime, injekcijom se cjepiva pod kožu poticao organizam na stvaranje T stanica.

 

Provedena ispitivanja i postignuti rezultati

Testirano je 5 različitih formulacija: standardna doza ispod kože, visoka doza dana ispod kože (100 puta veće koncentracije od ljudske doze), aerosolna visoka doza (daje se s maskom), visoka doza dana intravenozno, kombinacija aerosolne i standardne doze ispod kože. Nakon 6 mjeseci, Flynn, Seder i njihovi suradnici, vodili su istraživanje na 5 skupina različito cijepljenih majmuna i na jednoj necijepljenoj.

Skupina koja je primila standardnu dozu ispod kože, pokazala je jednake rezultate kao ona sa primljenom višom dozom, također ispod kože. Iduće 2 skupine, sa primljenom aerosolnom dozom ili kombinacijom aerosolne i standardne doze, uključujući i skupinu sa standardnom dozom, razvile su bakterijsku infekciju. Jedino „sretnici“ sa intravenozno primljenom dozom nisu razvili nikakve infekcije.

 

Ima li mjesta za napredak?

„Najviše nas je začudilo što 6 od 10 majmuna koji su primili cjepivo intravenozno nisu nikada razvili inicijalnu infekciju, čak ni kada su bili izloženi tuberkulozi.“, riječi su Joela Ernsta, imunologa koji se specijalizirao za TBC.

Vrlo važan nedostatak cjepiva jest što nije poznato hoće li naštetiti ili pomoći onima sa latentnom infekcijom, što se također planira uskoro ispitati. Osim toga, zasad najveći problem jest pronaći odgovarajuću dozu cjepiva, ali i sigurnu, kako bi bila prikladna za sve oboljele. Uzimajući u obzir sve navedene činjenice, proizlazi samo jedno – djelotvorno cjepivo protiv tuberkuloze u odrasloj dobi nije više san, već sve bliža stvarnost.