Celijakija: Bez glutena – iz potrebe, a ne iz trenda

Svibanj je mjesec podizanja svijesti o celijakiji – autoimunoj bolesti koja se javlja kod genetski predisponiranih osoba kod kojih konzumacija glutena dovodi do oštećenja tankog crijeva. Kod osoba s celijakijom, unos glutena (proteina prisutnog u pšenici, ječmu i raži) potiče imunološki odgovor koji napada sluznicu tankog crijeva. To dovodi do oštećenja crijevnih resica, malapsorpcije i ostalih gastrointestinalnih problema. Uz to, celijakija ima i razne sistemske manifestacije pa, ako se ne liječi, može uzrokovati ozbiljne zdravstvene komplikacije.

Simptomi

Celijakija može biti izrazito zahtjevna za dijagnosticiranje jer se manifestira vrlo različito kod svake osobe. Poznato je preko 200 simptoma koji se mogu pojaviti u probavnom sustavu, ali i u drugim dijelovima tijela. Neki ljudi bolest razviju već u djetinjstvu, dok se kod drugih javlja tek u odrasloj dobi, a razlozi za to još uvijek nisu u potpunosti razjašnjeni. Raznolikost simptoma često je razlog zbog kojeg celijakija ostaje neprepoznata ili krivo dijagnosticirana. Samo 30 do 40 posto osoba s celijakijom pokazuje izražene simptome, dok većina bolesnika nema jasne znakove bolesti.

Najčešći simptomi kod odraslih uključuju:

• Bol u trbuhu
• Nadutost i plinovi
• Kognitivno oštećenje
• Zatvor
• Proljev
• Depresiju i anksioznost
• Umor
• Glavobolje ili migrene
• Anemija uzrokovana nedostatkom željeza
• Svrbež, mjehuričasti osip na koži (dermatitis herpetiformis)
• Bol u zglobovima
• Izostanak menstruacije
• Afte i afte u ustima
• Mučninu i povraćanje
• Osteoporozu i osteomalaciju
• Perifernu neuropatiju
• Smanjeno funkcioniranje slezene (hiposplenizam)
• Gubitak težine

Kod djece su probavni simptomi češći i izraženiji nego kod odraslih. Mogu uključivati:

• Mučninu i povraćanje
• Dugotrajan proljev
• Nadutost trbuha
• Zatvor
• Pojačano stvaranje plinova
• Stolice svijetle boje i neugodnog mirisa

Kako se postavlja dijagnoza celijakije?

Dijagnoza celijakije temelji se na kombinaciji seroloških testova, genetske analize i, najvažnije, biopsije sluznice tankog crijeva dobivene endoskopski. Prvi korak je određivanje protutijela u krvi – najčešće anti-tTG (protutijela na tkivnu transglutaminazu). Ako postoji sumnja na manjak IgA, testira se i IgG varijanta. Protutijela se moraju mjeriti dok je osoba na prehrani koja sadrži gluten. U određenim slučajevima, osobito kad su serološki nalazi visoko pozitivni, a dijete ima simptome, dijagnoza se može postaviti i bez biopsije, ali isključivo prema strogim smjernicama (ESPGHAN, 2012). Biopsija sluznice dvanaesnika ostaje zlatni standard. Uzima se više uzoraka jer oštećenja mogu biti nepravilno raspoređena. Promjene se procjenjuju po Marsh-Oberhuberovim kriterijima, koji opisuju stupanj oštećenja resica i prisutnost limfocita. Dodatno se može analizirati genetska predispozicija – prisutnost HLA-DQ2 ili DQ8. Njihov izostanak gotovo isključuje celijakiju. Važno je ne uvoditi bezglutensku prehranu prije završetka dijagnostike, kako bi rezultati testova bili pouzdani.

Liječenje

Danas se celijakija liječi isključivo strogom, doživotnom bezglutenskom prehranom. To znači da je nužno u potpunosti izbaciti pšenicu, raž i ječam, kao i sve proizvode koji ih sadrže. Ovdje je potrebno posvetiti dodatnu pozornost, s obzirom na to da gluten može biti “skriven” u velikom broju proizvoda (i to ne samo prehrambenih) kao što su dodaci prehrani, šminka, modificirani škrob iz hrane, konzervansi i stabilizatori. Također, hranu bez glutena važno je pripremati odvojeno od ostalih namirnica jer čak i bezglutenska namirnica koja je neoprezno spremljena u glutenskom okruženju nije sigurna za osobe oboljele od celijakije.

Uvođenjem bezglutenske prehrane, simptomi često brzo nestaju, a zdravstveno stanje se poboljšava. Međutim, ako se dijeta ne provodi dosljedno, bolest može napredovati i dovesti do ozbiljnih, uključujući i malignih, komplikacija. Pridržavanje dijete ključ je za dobru prognozu i zdrav život oboljelih.

Usporedba s alergijom i intolerancijom na gluten

Celijakija je autoimuna bolest kod koje gluten izaziva oštećenje sluznice tankog crijeva, što može dovesti do malapsorpcije i ozbiljnih komplikacija – liječi se strogom doživotnom bezglutenskom prehranom.

Intolerancija na gluten (necelijakijska preosjetljivost) nije autoimuna niti alergijska reakcija, ne oštećuje crijeva, ali uzrokuje neugodne simptome poput nadutosti i umora.

Alergija na gluten ili pšenicu uključuje imunološku (IgE) reakciju s mogućim osipom, oticanjem ili anafilaksijom, i zahtijeva potpuno izbjegavanje pšenice te po potrebi hitnu terapiju.

Celijakija je autoimuna bolest kojoj je bezglutenska dijeta terapija, a ne praćenje trendova u prehrani. Čak i tragovi glutena mogu ostaviti posljedice i zato je bitno da se te osobe ozbiljno shvate. Srećom, danas se o celijakiji sve više zna, brže se dolazi do dijagnoze, a broj dostupnih bezglutenskih proizvoda je sve veći što uvelike doprinosi kvaliteti života osobama s celijakijom.