Okolišna ugroza endokrinog sustava – endokrini disruptori

Endokrini sustav ima ključnu ulogu u regulaciji svih procesa u našem organizmu zbog čega je bitno da on bude i ostane u zdravoj ravnoteži. Mnogi vanjski utjecaji mogu narušiti tu ravnotežu i dovesti do razvoja određenih bolesti i poremećaja. U navedene utjecaje spadaju i endokrini disruptori. 

Što su endokrini disruptori? 

Endokrini disruptori su tvari koje narušavaju rad endokrinog sustava. To mogu činiti imitirajući, ometajući ili blokirajući endogene hormone. S obzirom na to da je endokrini sustav osjetljiv na male promjene hormona, obično prisutnost čak i malih količina neke disruptorske tvari može izazvati veliku štetu za organizam. 

Učinak endokrinih disruptora na organizam 

Unos pojedinih endokrinih disruptora povezan je s povećanom pojavnosti metaboličkih poremećaja, posebice pretilosti, inzulinske rezistencije i dijabetesa tip 2. To čine mijenjajući metabolizam glukoze i lipida. Istraživanja su pokazala da su djeca majki koje su tijekom trudnoće bile izložene endogenim disruptorima imala veći rizik za nastanak pretilosti. 

Značajan učinak mogu imati i na reproduktivni sustav. Povezani su s nastankom mioma, endometrioze i sindromom policističnih jajnika kod žena te s kriptorhizmom i lošijom kvalitetom sperme kod muškaraca. Uočena je i njihova poveznica s prijevremenim porodom i smanjenom porodnom težinom novorođenčadi. Smatraju se i jednim od mogućih uzroka preuranjenog puberteta djevojčica. 

Utječu na sve češću pojavu karcinoma koji su ovisni o hormonima kao što su rak dojke, endometrija, jajnika, testisa, prostate te štitne žlijezde. 

S obzirom na to da stupaju u interakciju s tiroidnim hormonima, koji su važni za razvoj središnjeg živčanog sustava tijekom života u maternici i nakon rođenja, povezani su s povećanom pojavnosti ADHD-a, disleksije, poteškoća u učenju, depresije i drugih poremećaja raspoloženja. 

Gdje ih možemo naći? 

Endokrine disruptore pronalazimo svuda oko nas, a glavni izvor su voda i hrana. U organizam ih možemo unijeti i disanjem te preko kože. Osim što se mogu naći u kontaminiranoj hrani i vodi, dio su raznih predmeta s kojima dolazimo u kontakt u svojoj svakodnevnici kao što su ambalaže, boce, kozmetika, igračke i pesticidi. 

Popis nekih od njih: 

• atrazin je jedan od najčešće korištenih herbicida na svijetu,

• bisfenol A koristi se za izradu plastike, a naći ga možemo u ambalažama neke hrane i pića,

• dioksini nastaju u proizvodnim procesima, ali i tijekom šumskih požara i spaljivanja smeća prilikom čega se ispuštaju u zrak,

• ftalati su skupina spojeva koji se uglavnom koriste kao plastifikatori, a nalazimo ih u igračkama, pakiranjima hrane, kozmetici (najčešće u lakovima za nokte i kosu, losionima za poslije brijanja, šamponima),

• fitoestrogeni su tvari koje pronalazimo u nekim biljkama, posebice u soji, a koji u organizmu imaju učinak sličan estrogenu,

• parabeni služe kao konzervansi i naširoko su korišteni u kozmetici i farmaceutskim proizvodima,

• poliklorirani bifenili su korišteni za izradu električne opreme. Zabranjeni su 1979. godine, ali zbog svoje duge kemijske stabilnosti i dalje su prisutni u okolišu. Glavni način izlaganja njima je konzumacija kontaminirane hrane poput ribe i školjkaša,

• triklosan je spoj koji se prije dodavao antimikrobnim sredstvima i proizvodima za osobnu njegu,

Kako ih izbjeći? 

Iako su endokrini disruptori uzeti u obzir u zakonodavstvu Europske unije te su poduzete neke mjere kako bi se izloženost njima smanjila, rasprostranjenost u okolišu im je velika i teško se kontrolira. Na pojedincu je stoga da se pobrine smanjenjem kontakta s njima obraćajući pažnju na to što konzumira i pažljivo čitajući etikete.