Svaka šesta osoba u svijetu umire od zloćudnih tumora i posljedica istoga, što tumore čini drugim vodećim uzrokom smrtnosti. Iz tog razloga, znanstvenici sve više rade na razvoju raznih lijekova i alternativa koje bi mogle pomoći u borbi protiv tumora. Novi zanimljiv princip borbe protiv tumora se temelji na lijekovima koji „izgladnjuju“ tumore, onemogućujući im pristup izvorima energije, u prvom redu glukozi.

Kako se tumor hrani?

Jedna od glavnih značajki tumora je njegov nekontrolirani rast i širenje. Za sav taj razvoj potrebne su velike količine energije. Kao i naše zdrave stanice, stanice tumora koriste uglavnom molekule glukoze kao primarno „gorivo“ za dobivanje potrebne energije. Iako naše stanice mogu koristiti i druge izvore poput proteina ili masti, neka tkiva poput mozga gotovo u potpunosti ovise o glukozi kao izvoru energije. Krvotokom uvijek kola određena količina glukoze koja dolazi do raznih stanica na čijoj površini se nalaze „prijenosnici“ glukoze. Oni omogućavaju ulazak glukoze u same stanice kako bi se ona brojnim reakcijama na krajnjem putu pretvorila u energiju potrebnu za opstanak. Ti prijenosnici postoje i na ljudskim stanicama i na tumorskim stanicama, no neki tumorske stanice na svojoj površini ispoljavaju veću količinu prijenosnika kako bi si omogućile dostatnu količinu hranjivih tvari.

GLUT

Ti prijenosnici glukoze zovu se GLUT- prijenosnici. Postoje razne porodice prijenosnika, od 1 do 12, od kojih su nam važni za spomenuti GLUT-1 i GLUT-3 prijenosnici. GLUT-1 se nalazi na svim stanicama, dok se GLUT-3 nalazi specifično na površini stanica neurona. Kako je već rečeno, tumori imaju potrebu za velikom količinom glukoze te su zbog toga prijenosnici glukoze više eksprimirani na stanicama tumora nego na zdravim stanicama. Za stvaranje energije i preživljavanje, osim glukoze, tumori se mogu okretati glutaminu, aminokiselini, kao izvoru ugljika i dušika te ostalih nutrijenata važnih za opstanak. Te činjenice nagnale su znanstvenike na zaključak kako bi kombinacija inhibitora za GLUT-1 i 3 prijenosnik glukoze te inhibitora za glutamin mogla biti učinkovita u borbi protiv tumora.

Potencijalni lijek

Selektivni inhibitor GLUT transportera koji bi inhibirao transportere primarno na površini tumorskih stanica, a što manje na zdravim stanicama, zove se Glutor (glucose uptake inhibitor). On selektivno cilja GLUT-1, -2 i -3 prijenosnike čime se smanjuje ili u potpunosti sprječava ulazak glukoze u stanice tumora, inhibira se glikoliza (proces kojim se iz glukoze dobiva energija) i efektivno se suprimira tumorski rast u tkivima. Kombinacijom Glutora i lijeka koji inhibira enzim koji je odgovoran za iskorištavanje glutamina u tumorskim stanicama, sinergistički učinak bi bio uspješno zaustavljanje rasta tumora i njegovog daljnjeg razvoja. Bez glukoze i glutamina tumorskim stanicama onemogućava se daljnji rast i razvoj.

Problemi

Kao i kod drugih antitumorskih lijekova, ciljaju se stanice koje se vrlo brzo dijele jer je to jedno od glavnih obilježja tumora. U ovom slučaju, stanice koje iskorištavaju veću količinu glukoze za dobivanje energije nisu samo zloćudni tumori, već i matične stanice, stanice imunosnog sustava, itd. Trenutno dostupni inhibitori GLUT transportera pokazuju jako nisku selektivnost prema tumorskim stanicama. Učinkovitost tih lijekova također im nije jača strana čak ni u kombinaciji s ostalim lijekovima. Uz sve to, toksičnost lijekova daleko nadmašuje potencijalno uništenje tumorskih stanica, zbog čega na tržištu trenutno nema niti jednog ovakvog lijeka. Iako je ideja plodno polje za razvoj novih mogućih lijekova, bit će potrebne godine dok takav lijek bude napokon odobren za uporabu.

 

Literatura

Reckzeh ES et al. Inhibition of Glucose Transporters and Glutaminase Synergistically Impairs Tumor Cell Growth. Cell Chemical Biology, 2019, 26, 1214-1228

Starving Cancer By Cutting Off Its Favorite Foods, Glucose And Glutamine, https://www.acsh.org/, pristupljeno 17.3.2020.

Schutte AE. Global, regional, and national age-sex specific mortality for 264 causes of death, 1980–2016: a systematic analysis for the Global Burden of Disease Study 2016. The Lancet, 2017, 390, 1151–210

Izvor fotografije

©jarun011 via Canva.com