Zidovudin – lijek koji je promijenio tijek povijesti

Povijest se često prisjeća bolesti koje se pojave iznenada i poharaju populacijom. Jedna od najpoznatijih takvih bolesti zasigurno je AIDS, bolest koja je obilježila kraj 20. stoljeća. Kao prvi tračak nade u borbi protiv ove bolesti pojavio se lijek koji se koristi i danas – zidovudin. Kako se razvio zidovudin i kako je utjecao na AIDS krizu?

Što je zidovudin?

Zidovudin, drugog naziva azidotimidin (AZT), prvi je razvijeni lijek za liječenje zaraze virusom humane imunodeficijencije (HIV) te posljedično i AIDS-a, bolesti uzrokovane HIV-om. HIV spada u retroviruse pa zidovudin još nazivamo antiretroviralnom terapijom.

Zidovudin spada u užu skupinu lijekova koje nazivamo nukleozidnim inhibitorima reverzne transkriptaze (NRTI). Oni djeluju na reverznu transkriptazu HIV-a, enzim koji u ljudskoj stanici ne postoji, a koji je važan za replikaciju genetskog materijala virusa. Zidovudin djeluje kao supstrat za reverznu transkriptazu zbog čega ga taj enzim umeće u rastući DNA lanac, ali na zidovudin se zbog promjena u strukturi ne mogu nadograditi daljnji nukleotidi pa dolazi do terminacije lanca. Na taj način inhibirana je replikacija, a time i širenje virusa.

Otkriće zidovudina

Zidovudin je originalno sintetiziran 1964. kao dio istraživanja citostatika koje je provodila organizacija Michigan Cancer Foundation, ali je napušten njegov razvoj kada se pokazalo da nije imao učinka na karcinome u životinjama. Nekoliko godina kasnije, zidovudin je istraživan i kao antimikrobni lijek, pri čemu je pokazivao antimikrobnu aktivnost bez toksičnosti, ali nije ušao u primjenu zbog ograničenog spektra djelovanja.

Sredinom 1980-ih, kada je HIV postao javnozdravstvena kriza, oformila se istraživačka jedinica zadužena za identifikaciju molekula s potencijalnim antiretroviralnim učinkom. Među nizom molekula koje su testirali našao se i zidovudin, koji je iskazao uzbudljive rezultate prema kojima se činilo da u potpunosti inhibira širenje virusa. Ubrzo nakon toga, 1987. godine, zidovudin je odobren kao prva terapija za HIV u Sjedinjenim Američkim Državama.

Utjecaj zidovudina

Nakon što je odobren kao terapija, zidovudin je ubrzo postao vrlo značajan u liječenju HIV infekcija pa je čak i uvršten na popis ključnih lijekova Svjetske zdravstvene organizacije. Nažalost, tek nekoliko godina nakon odobrenja za uporabu, pojavila se i rezistencija na zidovudin – mutacije virusa dovele su do oslabljene aktivnosti lijeka.

Unatoč tome, zidovudin je postavio temelje za današnji preporučeni režim HIV terapije, poznat pod imenom HAART – antiretroviralna terapija visoke aktivnosti. Danas se zidovudin koristi u kombinaciji s drugim antiretroviralnim lijekovima kao što su lamivudin i nevirapin kako bi se smanjila pojava rezistencije.

Budućnost zidovudina

Mnogi lijekovi pioniri u liječenju raznih bolesti više se ne koriste iz raznih razloga. Za razliku od njih, zidovudin je još uvijek aktualan u terapeutskom režimu za liječenje. Iako se više ne smatra prvom linijom liječenja zbog potencijalnih ozbiljnih nuspojava kao što je anemija, pokazao se odličnim izborom za sprječavanje prijenosa virusa između majke i djeteta u trudnoći.

Iako mu je utjecaj danas smanjen, nepobitno je da je zidovudin bio svojevrsna revolucija u javnom zdravstvu kada je tek odobren za uporabu. Danas može služiti kao smjernica koja će nas uputiti prema novim i poboljšanim oblicima HIV terapije.