Vitamini – što su, čemu služe i koliko su nam potrebni?

Na svakom koraku može se čuti o vitaminima i njihovoj važnosti, a i većina je barem jednom posegnula za njihovom konzumacijom u obliku dodataka prehrani. Što su uopće vitamini? U nastavku slijedi kratak pregled ovih spojeva: kako ih dijelimo, čemu služe i do kojih poremećaja dolazi uslijed njihova manjka/viška.

Vitamini (lat. vita= život + amin, vitalni amin) su organski spojevi različitih kemijskih struktura, a organizmu su potrebni u malim količinama (općenito, riječ je o mikrogramskim i miligramskim količinama po danu). Neophodni su za zdravlje, rast i reprodukciju. Najčešće ih dijelimo na one koji su topivi u mastima (A, D, E, K) i oni koji su topivi u vodi (B kompleks, vitamin C i H).

Vitamini služe kao koenzimi ili prostetične grupe specifičnih enzima te su kao takvi vrlo bitni za uspješnost kemijskih reakcija u kojima ti enzimi sudjeluju, a te reakcije su značajne za funkcioniranje metabolizma. Dio vitamina (A, C, E) ubrajamo u antioksidanse, spojeve koji su sposobni inhibirati oksidaciju drugih molekula sa slobodnim radikalima. Odnosno, jednostavno rečeno, mogu usporiti ili spriječiti oštećenje stanica.

Vitamin A

Vitamin A se prirodno u svojoj aktivnoj formi (retinol) nalazi samo u hrani životinjskog podrijetla, ali retinol može nastati i iz karotenoidnih spojeva enzimskim cijepanjem u organizmu. Apsorpcija vitamina A odvija se u tankom crijevu, a ometaju ju alkohol, velike količine željeza i neki lijekovi. Glavna je funkcija proizvodnja pigmenta rodopsina. Također ima antioksidacijski učinak, poboljšava imunosnu obranu te kontrolira rast i razvoj epitelnog tkiva. Nedostatak vitamina A uzrokuje noćno sljepilo (niktalopiju) zbog smanjene količine rodopsina u mrežnici. Neki od prirodnih izvora vitamina A su: maslac, sir, punomasno mlijeko i riba dok karotene nalazimo u mrkvi, batatu, bundevi te marelici.

Vitamin D   

Svrstavamo ga u vitamine iako je po većini obilježja hormon steroidne strukture. Osobe koje se dnevno izlažu sunčevu svijetlu rijetko imaju potrebe unositi ga hranom. Najvažnijii predstavnik je kolekalciferol iliti kalcitriol (D3) koji zajedno s peptidnim hormonima (parathormon i kalcitoninom) održava stalnu koncentraciju kalcijevih i fosfatnih iona te poboljšava mineralizaciju kostiju. Manjak vitamina D3 uzrokuje rahitis u djece i osteomalaciju u odraslih. Najbolji izvori vitamina D3 su ribe slanih voda (npr. losos, sardine) i žumanjak jajeta.

Vitamin E

Vitamin E ili tokoferol sastavljen je od 8 sličnih kemijskih spojeva, a najvažniji je alfa-tokoferol. Ima antioksidativni učinak pa tako štiti lipide iz stanične membrane od štetnog utjecaja slobodnih radikala.

Vitamin K

Postoje tri izvora i tri aktivna oblika: K1 (filokinon) prirodno je prisutan u tamnozelenom lisnatom povrću, K2 (menokinon) proizvode crijevne bakterije i K3 (menadion) sintetski oblik. Zovemo ga koagulacijski ili antihemoragični vitamin jer je vitamin K esencijalan za mnoge reakcije u zgrušavanju krvi. Manjak vitamina najčešće se javlja kod celijakije i kolitisa, a može doći i do nenormalnog krvarenja iz nosa ili kod težih slučajeva u mozgu i drugim organima.

Vitamini B kompleksa

U vitamine B kompleksa ubrajamo: B1 (tiamin), B2 (riboflavin), B3 (niacin), B6 (piridoksin), B9 (folna kiselina), B12 (cijanokobalamin). Tiamin ima važnu ulogu u metabolizmu ugljikohidrata (čini koenzim enzima piruvat dehidrogenaze), stoga ne čudi što njegov manjak najviše pogađa tkiva koja koriste ugljikohidrate kao izvor energije (živčani sustav i mišiće). Hipovitaminoza B1 uzrokuje bolest beri-beri, a pojavljuje se i kod prekomjerne konzumacije alkohola jer etanol ometa apsorpciju tiamina. Riboflavin je neophodan u iskorištavanju energije iz hrane, a simptomi nedostatka su stomatitis, glostitis i dermatitis. Niacin postoji u dva oblika: nikotinska kiselina i nikotinamid, a manjak uzrokuje pelagru – promjene na koži koja je izložena svjetlu.

B6 čini nekoliko spojeva: piridoksin iz biljne hrane te pirodoksal i piridoksamin u životinjskoj hrani. Učinkovit je kao pirodoksal-fosfat koji je esencijalan u sintezi gama-aminomaslačne kiseline u središnjem živčanom sustavu. Folna kiselina se 20% unosi hranom, a ostalo sintetiziraju crijevne bakterije. Potrebe su povećane neposredno prije začeća i u ranoj trudnoći  (400-800 µg) jer folna kiselina može spriječiti pojavu spine bifide koja je opasna radi „izlaska“ leđne moždine uzrokovanog nepravilnim razvojem neuralne cijevi. Najviše se nalazi u zelenom povrću, kvascu, orasima. Cijanokobalamin sadrži kobalt vezan u kompleksan spoj – korin. Zajedno s folnom kiselinom potreban je za sazrijevanje eritrocita, a njegov manjak uzrokuje megaloblastičnu anemiju.

Vitamin H

Vitamin H još se naziva biotin ili vitamin B7. Bitan je za metabolizam aminokiselina i masti te za staničnu signalizaciju i regulaciju gena. Bogati izvori su piletina, riba, orašasti plodovi, gljive…

Vitamin C

Vitamin C ili askorbinska kiselina ne može se sintetizirati kod ljudi jer se L-glukonolakton ne može prevesti u askorbinsku kiselinu zbog mutacije gena za enzim koji sudjeluje u toj reakciji. Jedna od glavnih funkcija je antioksidativni učinak, a prisutan je u svježem voću i povrću.

Za kraj, bitno je reći da se vitamini topljivi u vodi generalno slabije pohranjuju (osim B12) pa se i klinički simptomi njihova nedostatka brže javljaju. No, treba biti na oprezu jer ni višak vitamina nije bezopasan te može izazvati toksične učinke i razne komplikacije.