Ususret ispitnim rokovima – koje su najučinkovitije metode učenja?

Već na sam spomen sintagme „ispitni rokovi“ većini studenata se vjerojatno diže kosa na glavi te pobudi osjećaj stresa, neizvjesnosti i žala. Svjesni da ih čekaju tjedni sjedenja i učenja, polako se zatvaraju u sobe, učionice i knjižnice te tamo provode vrijeme. Međutim, svima u ovom slučaju prolazi kroz glavu pitanje – možemo li si ikako skratiti to vrijeme provedeno učeći i koje su to najučinkovitije metode učenja?

Znanost i učenje

Dunlosky i suradnici su na temelju nekoliko varijabli evaluirali neke tehnike učenja, a kao glavne varijable uzete su karakteristike studenata, uvjeti učenja, materijali i kriterijski zadaci. Neke tehnike, koje su smatrali najkorisnijima te ujedno jednostavnima za primjenu, izabrali su sami autori. S druge strane, pojedine tehnike su uzete jer se velik broj studenata oslanja upravo na njih. Tehnike koje su ispitali su bile: elaborativno ispitivanje, samoobjašnjavanje, sažimanje, podcrtavanje/podebljavanje, mnemotehnike ključnih riječi, slike za tekstove, ponovno čitanje, testiranje u praksi, raspoređeno učenje i učenje „napreskokce“.

Što su pokazali rezultati?

Rezultati istraživanja ukazali su na to da su najkorisnije i najučinkovitije metode bile upravo testiranje u praksi i raspoređeno učenje, dok su učenje „napreskokce“, elaborativno ispitivanje i samoobjašnjavanje procijenjeni na srednju korist. Najnižu korist postigle su ostale metode učenja te između ostalog i nama svima vrlo poznata metoda podcrtavanja/podebljavanja markerom.

Teorija u pozadini učenja teorije

Testiranje u praksi. Iako riječ „testiranje“ u većine studenata budi osjećaj nelagode, u ovom slučaju može značiti samo pozitivno. Ova metoda odnosi se na uvježbavanje prisjećanja određenih informacija putem raznih kartica (engl. flashcards), rješavanjem kratkih testova i kvizova, odgovaranjem na pitanja za ponavljanje na kraju poglavlja udžbenika te pisanjem sažetaka nakon naučene lekcije. Cilj je potaknuti aktivno razmišljanje i napisati sve čega se u danom trenutku pojedinac može sjetiti. Navedena metoda je vrlo učinkovita jer na direktan i indirektan način poboljšava memoriranje informacija, ali i prisjećanje istih, tako da ih se idući put lakše sjetiti. Također, ova metoda je izvrstan indikator informacija koje nismo dovoljno dobro savladali te nam pomaže u refokusiranju na lošije naučen dio gradiva.

Raspoređeno učenje. Ova metoda učenja odnosi se na učenje informacija u kojem su razdoblja učenja odvojena dugim razdobljima odmora ili proučavanja nekog drugog materijala umjesto učenja cijelog gradiva odjednom. Na ovaj način omogućavamo kvalitetniju dugotrajnu memoriju, bolje zadržavanje informacija i njihovo kasnije prisjećanje, uz minimaliziranje napora i umora tijekom učenja. Osnova ove metode je planiranje – nakon što se student upozna s nastavnim planom i programom, može osmisliti kalendar pripreme za ispit već nekoliko tjedana unaprijed koji će kontinuirano pratiti sve do dana ispita, no treba uzeti u obzir činjenicu da bi materijale trebao proći više puta.

Učenje „napreskokce“. Učenje „napreskokce“ je proces u kojem student miješa ili isprepliće više predmeta, odnosno tema tijekom procesa učenja. Pojedinac odabire nekoliko tema te ih rasporedi kroz svoje sesije učenja. Teme mogu biti iz istog ili različitog predmeta, no najučinkovitije bi bilo kad bi bile povezane. Zatim bi se svakoj temi trebalo posvetiti kratko vrijeme, a nakon navedenog bi bilo dobro kružiti natrag kroz teme, drukčijim redoslijedom, ponavljajući ih. Ova metoda je učinkovita jer omogućava razvoj vještina kategorizacije, povezivanja informacija te rješavanja problema, ali i dovodi do dugoročnog zadržavanja informacija i poboljšane sposobnosti prijenosa naučenog znanja.

Elaborativno ispitivanje. Ljudi su prirodno znatiželjna bića koja konstantno traže objašnjenja i poveznice između raznih procesa ili događaja s kojima se susreću. Ova tehnika iskorištava upravo tu činjenicu te se odnosi na poticanje studenata na poboljšavanje svog pamćenja tijekom procesa učenja tako da si postavljaju pitanja kao što su „zašto“ i „kako“, kako bi povezali nove informacije s njima već poznatim informacijama. Navedena metoda je učinkovita jer omogućava pojedincu povezivanje novih činjenica s već poznatim činjenicama, kao i što omogućava objašnjenja za ideje i činjenice koje uči. Nadalje, pomaže pojedincu organizirati nove ideje i potiče razmišljanje o odnosima između različitih ideja.

Samoobjašnjavanje. Ova tehnika učenja potiče studente da sami sebi objašnjavaju dijelove materijala za učenje u svrhu poboljšanja svog razumijevanja. Ova metoda je učinkovita jer potiče studente na razmišljanje, podsjećanje, ali i uočavanje „rupa“ u razumijevanju gradiva.

Ništa bez dobrog sna i organizacije…

Iako postoje mnoge metode učenja koje bi učenicima i studentima umnogome donijeli puno koristi i skratili vrijeme istog, uvijek treba imati na umu kako metoda koja funkcionira za jednu osobu ne mora nužno funkcionirati i za drugu osobu. Preferencije pojedinaca imaju važnu ulogu u učenju, no ne treba isključiti ni davanje prilike nekim novim metodama. Također, treba imati na umu da nijedna tehnika učenja nije dovoljno učinkovita ukoliko nedostaje organizacije, sna, kvalitetne prehrane, pauze i povremene šetnje s prijateljima.