Terapijski potencijali čarobnih gljiva

Gljive roda Psilocybe, poznate kao čarobne ili lude gljive, imaju bogatu povijest uporabe u religijskim obredima Srednje i Južne Amerike, ali i u drugim kulturama širom svijeta. Zbog halucinogenih i psihodeličnih učinaka, iako ilegalne, čarobne gljive i danas su popularne za konzumaciju u rekreativne svrhe. Posljednjih desetljeća u tijeku su mnoga istraživanja terapijskog potencijala njihove glavne aktivne sastavnice – psilocibina.

Psilocibin

Psilocibin je glavna molekula odgovorna za halucinogene učinke gljiva roda Psilocybe. Derivat je triptamina, a zbog fosfata u strukturi ne prolazi krvno-moždanu barijeru te djeluje kao prolijek. U metabolizmu prvog prolaska kroz jetru prevodi se u aktivni oblik psilocin. Psilocin je kao takav puno lipofilniji, prolazi krvno-moždanu barijeru i tamo ostvaruje svoje učinke.

Zbog strukturne sličnosti sa serotoninom, psilocin se agonistički i selektivno veže za serotonergičke 5-HT_2A receptore postsinaptičkih neurona. Na taj način dovodi do tipičnih psihoaktivnih i halucinogenih učinaka, ali i brojnih drugih. Vezanjem za 5-HT_2A receptore, psilocin potiče otpuštanje glutamata u prefrontalnom korteksu što poboljšava kognitivne funkcije. Također, aktivacijom 5-HT_2A receptora regulira se otpuštanje dopamina u striatumu odgovornog za osjećaj nagrade.

Uz djelovanje na serotonergički sustav, psilocin ima mogućnost aktivacije moždanog neurotrofnog faktora, BDNF-a. BDNF vezanjem za receptore potiče transkripciju gena te aktivaciju NMDA i AMPA receptora u prefrontalnom korteksu. Ove promjene odgovorne su za povećanu neuralnu plastičnost, regeneraciju i neurogenezu.

Terapijski potencijali

Ovisnosti

Psilocibin pokazuje obećavajuće rezultate u istraživanju liječenja raznih vrsta ovisnosti. Otkriveno je da kod osoba ovisnih o alkoholu dolazi do smanjene aktivnosti glutamatnih signalnih puteva od medijalnog prefrontalnog korteksa do nukleusa akumbensa. To dovodi do povećane želje za alkoholom i stvaranja ovisnosti. Psilocin potiče aktivnost glutamatnog signalnog puta, smanjuje potrebu za alkoholom te potiče kognitivne funkcije. Trenutno, najbolje rezulate pokazuje u liječenju ovisnosti o alkoholu i nikotinu, a istražuje se i utjecaj na ovisnosti o kokainu, metamfetaminu i opioidima.

Veliki depresivni poremećaj

Istraživanja ukazuju na veliki potencijal psilocibina u terapiji velikog depresivnog poremećaja. Aktivacijom 5-HT_2A receptora, psilocin uzrokuje pojačano otpuštanje dopamina iz striatuma. Dopamin regulira defektivan signalni put osjećaja nagrade u pacijenata koji pate od depresije sa suicidalnim mislima. Uz to, već navedenim djelovanjem preko BDNF-a, potiče neuralnu plastičnost i povezanost među neuronima koja je u depresiji značajno smanjena.

Onkološki bolesnici

Onkološki bolesnici često razvijaju poremećaje raspoloženja poput depresije i anksioznosti. Konvencionalna terapija antidepresivima i anksioliticima u mnogim slučajevima ne dovodi do značajnih rezultata te se sve više koristi alternativna terapija. Klinička istraživanja ukazala su na značajno poboljšanje emocionalnog stanja u pacijenata na terapiji psilocibinom. Smatra se da psilocibin, prema već navedenim mehanizmima, mijenja percepciju i potiče pozitivnije razmišljanje kod tih pacijenata.

Sigurnost?

Psilocibin je psihotropna tvar s niskim potencijalom stvaranja ovisnosti. Unatoč tome, uvršten je u Hrvatskoj na temelju Zakona o suzbijanju zlouporabe droga na Popis droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga, sukladno Konvenciji UN-a o psihotropnim tvarima iz 1971. Prema tome, psilocibin se smatra drogom sa visokim rizikom zlouporabe te je stoga loše prihvaćen u medicini.

Kada se koristi nekontrolirano, u rekreativne svrhe, psilocibin može dovesti do neželjenog emocionalnog i fizičkog iskustva što se naziva „bad trip“. Karakterizira ga promijenjena vizualna percepcija, strah, nedostatak koordinacije, depersonalizacija i derealizacija te napadaji panike i paranoja. Može doći i do kratkotrajne psihoze i drugih simptoma sličnih onima u pacijenata sa shizofrenijom. Uz to, dolazi i do fizičkih nuspojava poput mučnine, povraćanja, glavobolje, midrijaze i pospanosti.

Budućnost

Dosadašnja istraživanja pokazuju obećavajuće rezultate primjene psilocibina u terapiji teških poremećaja kao što su ovisnosti i depresija te anksiozna stanja kod onkoloških bolesnika. Još uvijek postoje mnoga pitanja o djelovanju psilocibina te su potrebna dodatna istraživanja kako bi se utvrdila njegova sigurna primjena.