Što povezuje Alexandra Fleminga i Antarktiku?

Od Flemingova slučajnog otkrića penicilina prošlo je već gotovo 100 godina. Penicilin, pročišćena aktivna tvar izolirana iz plijesni Penicillium notatum, antibiotik je koji je obilježio mnoge povijesne događaje. Možda je najpoznatija uloga penicilina upravo ta koju je odigrao u liječenju ranjenih vojnika tijekom Drugog svjetskog rata. Međutim, prekomjerno i neopravdano propisivanje antibiotika, dovelo je do nastanka jednog od najbrže rastućih javnozdravstvenih problema današnjice – antimikrobne rezistencije. Hoćemo li rješenje tog problema ponovno pronaći na sasvim neočekivan način?

Antimikrobna rezistencija – neprijatelj iz sjene

Antimikrobna rezistencija (AMR) je u 2019 godini, kako pokazuju podaci Svjetske zdravstvene organizacije (SZO/WHO), bila direktno odgovorna za 1.27 milijuna smrti globalno. AMR zahvaća sve zemlje svijeta bez obzira na razvijenost, ali važno je napomenuti kako su zemlje nižeg do srednjeg dohotka najviše pogođene. Zastrašujuća je činjenica kako mnoga dostignuća moderne medicine poput složenih operativnih zahvata, carskog reza ili kemoterapije, postaju riskantna zbog bojazni od zaraze bakterijama rezistentnima na antibiotike. S druge strane, ne smijemo zanemariti ni ekonomski aspekt problema. Svjetska banka procjenjuje kako bi AMR do 2050. godine mogla biti odgovorna za 1 bilijun USD dodatnih zdravstvenih troškova.

Antarktika kao rješenje problema?

Većina antibiotika koji se trenutno koriste u praksi otkrivena je bioprospectingom –  sustavnim istraživanjem, ekstrakcijom i pretraživanjem biološkog materijala s ciljem otkrivanja i razvoja novih lijekova ili drugih sličnih proizvoda. Međutim, vjerojatnost da će znanstvenici danas pronaći razviti potpuno novi antibiotik iz već dobro poznatih izvora je vrlo mala. Antarktika, s druge strane, jedno je rijetkih  nedovoljno istraženih područja na svijetu i u tome leži njena najveća prednost! Bakterije na Antarktici posebne su zbog toga što su naučile živjeti u uvjetima ekstremne hladnoće zbog kojih proizvode drugačije antimikrobne spojeve.

Osim bakterija, veliku vrijednost imaju i antarktičke gljivice koje zbog prilagodbe na polarne uvjete proizvode jedinstvene sekundarne metabolite. Gljivice izolirane u znanstvenoj bazi Pedro Vicente Maldonado (Fort William Point, otok Greenwich, Antarktika) identificirane su kao Antarctomyces sp., Thelebolus sp., Penicillium sp., i  Cryptococcus gilvescens. Rezultati testiranja tih gljivica govore kako C. glivescens  i Penicillium sp. pokazuju potencijalnu antibiotsku aktivnost prema sva četiri bakterijska soja korištena u eksperimentu (Escherichia coli, Klebsiella pneumoniae, Enterococcus faecalis i Staphylococcus aureus). Thelebolus sp.  pokazuje potencijalnu antibiotsku aktivnost samo prema E. coli, no Antarctomyces sp. nije pokazao antibiotsku aktivnost prema sojevima korištenim u eksperimentu.

Odgovornost je na svima nama

Baš kao i A. Fleming, Antarktika nudi potencijalna rješenja jednog od gorućih javnozdravstvenih problema današnjice. Antarktički istraživači u suradnji s znanstvenicima diljem svijeta rade na pronalasku novih antibiotika. Međutim, odgovornost je svakog zdravstvenog radnika da educira svoje pacijente, ali i kolege o opasnostima antimikrobne rezistencije i učinka prekomjernog i neopravdanog propisivanja ili korištenja antibiotika.