Što je anti-Müllerov hormon i kada ga određujemo?

Anti-Müllerov hormon važan je biljeg u reproduktivnoj medicini koji najčešće povezujemo s pojmom ovarijske rezerve. Što to konkretno znači, kako je otkriven i koja je još važnost ovog hormona otkrijte u članku.

Anti-Müllerov hormon u spolnoj diferencijaciji

Anti-Müllerov hormon (AMH) otkrio je sredinom prošlog stoljeća francuski endokrinolog Alfred Jost proučavajući mehanizme spolne diferencijacije. Njegov eksperiment otkrio je da injektiranje testosterona ženskom fetusu dovodi do diferencijacije Wollfovog kanala iz kojeg se dalje razvijaju muški spolni organi poput epididimisa, sjemenovoda i sjemenih vezikula.  S druge strane, pokazalo se da djelovanje testosterona ne utječe na regresiju Müllerovog kanala iz kojeg se razvijaju ženski spolni organi poput jajovoda, maternice i rodnice. Stoga je zaključio da u spolnoj diferencijaciji testisi muških fetusa moraju lučiti neku drugu tvar koja će uzorkovati regresiju Müllerovog kanala i tako spriječiti razvoj ženskih spolnih organa. Kasnije su njegovi suradnici otkrili da Sertolijeve stanice fetalnih testisa luče glikoprotein nazvan anti-Müllerov hormon na poticaj folikulostimulirajućeg hormona (FSH).

U pubertetu djelovanjem testosterona lučenje AMH u dječaka prestaje, ali je AMH važan biokemijski marker funkcije testisa u djetinjstvu. AMH može imati važnu ulogu u dijagnostici kriptorhizma (nespuštenih testisa) i hipognadizma, korelirajući s masom funkcionalnih Sertolijevih stanica te služeći kao dobar biljeg za praćenje terapije egzogenim FSH. S druge strane, kod djevojčica AMH je prisutan tek nakon rođenja i njegove razine rastu s dobi dosežući vrhunac oko 25. godine i danas se smatra važnim pokazateljem ovarijske rezerve.

Anti-Müllerov hormon i jajnici

U jajnicima, Anti-Müllerov hormon proizvode granulozne stanice koje okružuju jajnu stanicu u folikulima jajnika. AMH stvaraju folikuli u rastu – od faze primarnog do malog antralnog folikula. Njegova uloga tijekom folikulogeneze je inhibitorna, smanjujući osjetljivost folikula na FSH i blokirajući FHS – ovisnu selekciju dominantnog folikula. Tijekom svakog ciklusa više folikula započinje rast, ali će samo jedan biti dominantan i odabran za ovulaciju – onaj najosjetljiviji na FSH, dok ostali propadaju. AMH sprječava preranu selekciju i rast velikog broja folikula. Nakon što folikuli dostignu stadij velikog antralnog folikula koncentracije AMH postaju gotovo nemjerljive i počinje FHS – ovisna selekcija.

Pokazatelj (funkcijske) ovarijske rezerve

Pojam ovarijske rezerve odnosi se na brojnost i kvalitetu primordijalnih folikula iz kojih se razvijaju rastući folikuli koji luče AMH. Zasada ne postoji direktni biljeg broja primordijalnih folikula, pa se serumske koncentracije AMH koriste kao indirektni pokazatelj ovarijske rezerve. Zato bi bilo točnije reći da je AMH pokazatelj funkcijske ovarijske rezerve. Tako više koncentracije AMH ukazuju na veću funkcijsku ovarijsku rezervu, dok niže koncentracije ukazuju na manju funkcijsku ovarijsku rezervu. Nakon vrhunca u dobi od 25 godina, koncentracije AMH padaju kao rezultat iscrpljenja primordijalnih folikula (ovarijske rezerve), a time i rastućih folikula, dosežući nemjerljive koncentracije u menopauzi. Iako je AMH vrijedan biljeg funkcijske ovarijske rezerve, on nije jedini faktor koji pokazuje plodnost. Ona ovisi i o kvaliteti jajnih stanica, implantacijskom potencijalu endometrija, hormonalnom statusu te općem reproduktivnom zdravlju i brojnim drugim čimbenicima.

Potencijal anti-Müllerovog hormona

Povišene koncentracije AMH dobar su indikator sindroma policističnih jajnika (PCOS). Za ovo stanje karakterističan je povećan broj rastućih folikula koje dovode do povećane sinteze AMH. Nadalje, smatra se da AMH može imati ulogu u potpomognutoj oplodnji. Određivanje koncentracije AMH može biti korisno u evaluaciji plodnosti žene i predviđanju odgovora na stimulaciju gonadotropinima u kombinaciji s drugim metodama, poput transvaginalnog ultrazvuka. Kod žena oboljelih od karcinoma, radio i kemoterapija mogu trajno oštetiti ovarijsku rezervu. Stoga određivanje AMH prije početka terapije može poslužiti u procijeni rizika i usmjeriti pacijenticu na opciju zamrzavanja jajnih stanica. Također, sve je više istraživanja uloge AMH u predviđanju dobi nastupanja menopauze, no rezultati dosadašnjih studija nisu jednoznačni, pa ova tema zahtjeva daljnja istraživanja.

Važno je napomenuti da za razliku od mnogih drugih hormona, koncentracija AMH u krvi je relativno stabilna tijekom menstrualnog ciklusa. Ta činjenica omogućuje njegovo određivanje u bilo kojoj fazi ciklusa i time olakšava predanalitičku fazu i planiranje pretrage.  Iz svega navedenog jasno je da je anti-Müllerov hormon vrijedan biomarker s velikim potencijalom – od procjene funkcije gonada dječaka do dobro poznate uloge u kontekstu ženske plodnosti, s velikim potencijalom za daljnje izazove.