Spasite život! – Svjetski dan oživljavanja

Svake godine 16. listopada obilježava se Svjetski dan oživljavanja ili World „Restart a Heart“ Day, ove godine pod sloganom „Svi građani svijeta mogu spasiti život“. Ovom kampanjom želi se građanima poslati poruka kako svi mogu naučiti i primijeniti postupak reanimacije ili oživljavanja osobama koje su doživjele srčani zastoj. Naime, 80% svih iznenadnih srčanih zastoja dogodi se izvan bolnice, a u Hrvatskoj u jednom danu umre 24 osobe od posljedica istoga. Procjenjuje se, da od 100 osoba koje dožive srčani zastoj, preživi njih tek 5 do 10! Srčani zastoj je stanje u kojem srce prestaje pumpati krv kroz tijelo koje ossvjetaje bez opskrbe kisikom i hranjivim tvarima, a posljedično dovodi do smrti. Jedini postupci kojima možemo spasiti život je brzo pozivanje hitne medicinske pomoći i započinjanje postupaka oživljavanja!

 

Srčani zastoj

Srčani zastoj stanje je u kojem srce ne može ispumpati dostatnu količinu krvi da bi zadovoljilo potrebe svih dijelova tijela za kisikom i hranjivim tvarima. Učestalost zatajivanja srca zadnjih godina je u stalnom porastu, dok u Hrvatskoj čak 65 do 75 tisuća ljudi pati od istoga što ga čini velikim javnozdravstvenim problemom. Iznenadni srčani zastoj u prvom je redu posljedica kardiovaskularnih bolesti, posebice srčanog udara, te predstavlja prvu manifestaciju istih. Drugi uzroci zatajenja srca uključuju unutarnje krvarenje, traumu, zakazivanje disanja, metaboličke otklone, predoziranje lijekovima i drugo, a kod djece javlja se daleko rjeđe, u slučajevima traume, otrovanja i poremećaja disanja. Srčanom zastoju može prethoditi razdoblje kliničkog pogoršanja poput ubrzanog i površnog disanja, arterijske hipotenzije, progresivnog suženja svijesti i kratkotrajnog napada konvulzija (nenormalna električna izbijanja u mozgu; obuhvaćaju ritmičko trzanje udova, pokrete žvakanja, ukočen pogled, naglu promjenu disanja ili srčane akcije). Zatajenje srca uzrokuje ishemijsku bolest srca (srčani infarkt; poremećaj u kojem dolazi do oštećenja područja srčanog mišića radi njegove nedovoljne opskrbljenosti kisikom) kao i posljedice poput izravnog staničnog oštećenja i nastajanja edema koji je osobito štetan za mozak, zbog čega brojni reanimirani bolesnici pokazuju kratkoročne ili dugoročne disfunkcije mozga.

 

Kardiopulmonalna reanimacija

Kardiopulmonalna reanimacija ili resuscitacija (KPR, engl. CPR, cardiopulmonary resuscitation) je spasilačka tehnika koja se koristi u slučaju prestanka rada srca i/ili prestanka disanja. Brza i pravilna procedura oživljavanja, ukoliko je započeta neposredno nakon srčanog zastoja, unesrećenoj osobi povećava šanse za preživljavanjem 2 do 3 puta. Prestankom disanja i/ili srčanog rada organizam ostaje bez kisika i hranjivih tvari što dovodi do odumiranja stanica. Moždane stanice odumiru prve, već za nekoliko minuta, stoga je od iznimne važnosti započeti s postupcima oživljavanja što ranije. Oživljavanje ili reanimacija podrazumijeva masažu srca i umjetno disanje te upotrebu automatskog vanjskog defibrilatora (AVD; engl. AED, Automated External Defibrillators) po uputama koje daje uređaj, dok za opremljeni medicinski tim podrazumijeva i primjenu lijekova te električne struje. Razlikujemo BLS i ALS. BLS (engl. basic life support) podrazumijeva osnovne mjere oživljavanja uz primjenu AVD-a neposredno nakon srčanog zastoja, dok je ALS (engl. advanced life support) napredno održavanje života rezervirano za tim hitne medicinske pomoći ili bolničke uvjete.

 

Kako spasiti život?

Ukoliko se pronađete u situaciji da u vašoj blizini netko doživi srčani zastoj, ne ustručavajte se pomoći. Mnogo je bolje nešto poduzeti nego ništa ne napraviti, i zapamtite, razlika između onoga što učinimo i onoga što ne učinimo može biti nečiji život.

Postupak oživljavanja možemo podijeliti na 2 koraka.

1. korak: osigurava osobnu i tuđu zaštitu te provjeru unesrećene osobe.

– Provjerite je li okolina u kojoj se nalazite sigurna za Vas i za unesrećenu osobu.

– Provjerite stanje svijesti unesrećene osobe: nježno joj protresite ramena i glasno upitajte „Jeste li dobro?“. Ako osoba odgovara, ostavite ju u nađenom položaju, pod uvjetom da je okolina sigurna, pokušajte saznati što se dogodilo i po potrebi pozovite pomoć. Provjeravajte žrtvu dok pomoć ne stigne. Ukoliko osoba ne odgovara, pozovite 194 ili 112 i prijeđite na 2. korak postupka oživljavanja.

2. korak: osigurava izravnu pomoć unesrećenoj osobi.

– Drugi korak sastoji se od kratice ABC.

– A (dišni put, engl. airway): otvaranje dišnog puta. Okrenite onesviještenu osobu na leđa, zabacite joj glavu podižući bradu prstima jedne ruke dok drugom rukom pritišćete čelo. Usta onesviještene osobe moraju biti otvorena.

– B (disanje, engl. breathing): provjera disanja. Svoj obraz približite ustima i nosu onesviještene osobe držeći joj glavu u zabačenom položaju. Pokušajte osjetiti dah na svome licu, osluškujte zvukove disanja i očima promatrajte dišne pokrete na prsima i trbuhu žrtve. Provjera disanja traje do 10 sekundi. Povremeni kratkotrajni udasi ne smatraju se normalnim disanjem, već se postupa kao da disanja nema. Ukoliko onesviještena osoba normalno diše, okrenite ju u bočni položaj te povremeno kontrolirajte disanje dok pomoć ne stigne. Ukoliko osoba ne diše, započnite postupak oživljavanja.

– C (krvotok, engl. circulation): oživljavanje. Započinje se masažom srca (osigurava cirkulaciju krvi tijelom) dok unesrećena osoba leži isključivo na tvrdoj podlozi. Stavite korijen jednog dlana na sredinu prsnog koša, a drugi dlan položite preko prvog te ih isprepletite ili ostavite ispružene bez da prsti dodiruju stijenku prsnog koša žrtve. Laktovi trebaju biti ispruženi, a ramena iznad mjesta pritiska. Pritisak treba biti brz i kratkotrajan, jačine prilagođene dobi i konstituciji unesrećene osobe. Kod odrasle osobe, pritisak prsnog koša treba biti dubok 5-6 cm, a dlanovi ruku ne smiju se odvajati od stijenke prsnog koša pri relaksaciji pritiska. Ukoliko se masaža srca izvodi bez umjetnog disanja, brzina treba biti oko 100 pritisaka u minuti, dok se kod umjetnog disanja (osigurava dostavljanje kisika u pluća) primjenjuje 30 pritisaka, a zatim 2 upuha u trajanju od jedne sekunde. Nastavite s postupcima oživljavanja ili upotrebom automatskog vanjskog defibrilatora po uputama hitne medicinske službe preko telefona dok pomoć ne stigne.

 

Nakon što osoba doživi srčani zastoj, svake minute tijekom koje se ne provode postupci oživljavanja šanse za preživljavanje smanjuju se za 10%. Već nakon 4 minute mozak je nepovratno oštećen, a nakon 10 minuta šanse za preživljavanje gotovo i nema. Ovo je vrlo važna informacija s obzirom da je prosječno vrijeme od poziva do dolaska Hitne medicinske pomoći 13 minuta. Stoga, ako naiđete na unesrećenu osobu, budite i Vi heroj u njihovoj životnoj priči i spasite život.