Neurodegenerativna demencija je stanje oštećenog pamćenja i drugih intelektualnih sposobnosti. Važan je klinički simptom raznih bolesti koje osim općepoznate Alzheimerove bolesti uključuju Parkinsonovu bolest, frontotemporalnu demenciju i demenciju Lewyjevih tjelešaca. Nažalost, uglavnom je ireverzibilna te često zahvaća populaciju starije životne dobi. Prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), trenutno u svijetu postoji 55 milijuna ljudi oboljelih od nekog oblika demencije. Do 2030. godine očekivano je da će taj broj porasti na 78 milijuna, a do 2050. čak do 139 milijuna.
Zašto nastaje demencija i kako se danas tretira?
Demencija općenito nastupa zbog nakupljanja određenih proteina u neuronima ili između njih, a vrsta tih proteina ovisi o tipu demencije. Primjerice, kod Alzheimerove bolesti govorimo o nakupljanju Aβ peptida i hiperfosforiliranih mikrotubul-vezajućih proteina-tau (p-tau), a kod demencije Lewyjevih tjelešaca govorimo o nakupljanju α-sinucleina.
Unatoč raznim pokušajima farmaceutskih tvrtki da pronađu adekvatnu terapiju, trenutno ne postoji efektivan lijek za ovo stanje. Zašto je to tako? Naime, problem pri razvitku lijeka najčešće nastaje u kliničkim ispitivanjima jer potencijalni lijekovi podbace u ispoljavanju funkcije za koju su namijenjeni.
No, što ako se rješenje ovog problema krije upravo ispred našeg nosa?
Novosti iz Osake
Istraživači iz Sveučilišta u Osaki su na temelju prethodnih istraživanja utjecaja općepoznatog antibiotika rifampicina na demenciju, proveli novo predkliničko ispitivanje. Naime, rifampicin korišten u terapiji nedementnih pacijenata liječenih zbog infekcije mikrobakterijama pokazao je potencijal za prevenciju Alzheimerove bolesti. Problem nastaje zbog činjenice što rifampicin, kada je korišten peroralno, može uzrokovati ozbiljne nuspojave, poput disfunkcije jetre. Stoga, istraživači su se dosjetili da bi intranazalna primjena mogla biti dobra alternativa oralnoj. Osim što se na taj način lijek efektivno doprimi do mozga uz smanjenje dolaska do jetre, intranazalna primjena minimalno je invazivna i jednostavna uzmemo li u obzir druge parenteralne načine primjene lijeka.
S obzirom da je preventivna terapija neurodegenerativne demencije dugotrajna, važno je da lijekovi koji se koriste u ovu svrhu budu veoma sigurni za primjenu. Kako bi se dodatno povećala sigurnost intranazalnog rifampicina, istraživači iz Osake pokušali su ovaj lijek kombinirati s rezveratrolom. Rezveratol je tvar koja se koristi u mnoge svrhe. Ima antioksidativno, antiupalno, antidijabetski, antikancerogeno i hepatoprotektivno djelovanje. Upravo zbog njegovog protektivnog učinka na jetru, kombinacija ova dva lijeka odlična je alternativa monoterapiji rifampicinom.
Navedeno istraživanje provodilo se na 4 vrste miševa, od kojih je svaka podijeljena u 3 skupine. Jedna skupina mjesec dana intranazalno je primala rifampicin, druga rezveratrol, a treća kombinaciju ova dva lijeka. Rezultati su pokazali da je kombinacija lijekova u puno većoj mjeri utjecala na poboljšanje pamćenja, koje se mjerilo testom pronalaska puta van iz tzv. Morrisova labirinta. Također, razine Aβ peptida u moždanoj kori bile su značajno manje u odnosu na monoterapiju rifampicinom. Ovi rezultati indiciraju sinergistički učinak ova dva lijeka u terapiji demecije.
Sažmimo
S obzirom da je demencija jedno od stanja koje ima rastući broj oboljelih, ključno je pronalaziti nove načine kojima ju možemo tretirati. Osim što ovakav oblik terapije ima obećavajuće rezultate, u prilog joj ide što bi primjena trebala biti brza i jednostavna. Međutim, potrebno je još provesti klinička ispitivanja kako bi sa sigurnošću potvrdili da uistinu imamo novitet u liječenju demencije.
