Istraživanja na različitim animalnim modelima su u više navrata pokazala da restrikcija energetskog unosa može rezultirati duljim životnim vijekom. Međutim, tek nekolicina istraživanja se bavila proučavanjem kvalitete „produženog“ životnog vijeka. Među njima je i recentno istraživanje koje je proučavalo duljinu životnog vijeka i kvalitetu života kod 160 genetički različitih sojeva vinske mušice.
Životni vijek vs. kvaliteta života
U navedenom istraživanju znanstvenici su pratili povezanost između nutritivnog unosa i trajanja životnog vijeka, dok su kvalitetu života mjerili putem promjena u aktivnosti mušica izazvanih starenjem. Iako je kod 97% sojeva uslijed prehrambene restrikcije došlo do produljenja životnog vijeka ili povećanja kvalitete života, samo kod njih 50% je došlo i do jednog i do drugog. Znanstvenici naglašavaju da ono što ističe aktualno istraživanje u odnosu na prethodna istraživanja je velik broj različitih sojeva čime se postižu reprezentativniji rezultati sa snažnijim zaključcima o proučavanju očekivane životne dobi i kvalitete života pod utjecajem restriktivnog unosa hrane.
Prostor za napredak
Istraživanje svakako ima i stanoviti nedostatak – kvaliteta životnog vijeka je mjerena samo promjenama u fizičkoj aktivnosti mušica. I druga obilježja koja su povezana s kvalitetom i zdravljem, poput vida ili pamćenja, svakako se trebaju uvrstiti u buduće studije sličnog karaktera.
Što to znači za čovjeka?
Iako istraživanja vezana uz produljenje životnog vijeka izazivaju velik interes opće populacije, znanstvenici pozivaju na oprez. Naime, potreban je razvoj novih biomarkera koji će s obzirom na genetsku i epigenetsku pozadinu pojedinca moći bolje predvidjeti ishod intervencije s restrikcijom energetskog unosa. Zaključno, dulji životni vijek ne garantira kvalitetan životni vijek zbog čega bismo svoju ljudsku želju za besmrtnošću trebali nadograditi željom za većim brojem kvalitetnih godina života.
