Lijekovi životinjskog podrijetla

Kora kininovca, list velebilja, korijen maslačka, kora tise – samo su neki od primjera izvora važnih spojeva korištenih u farmakoterapiji. Medicina bazirana na prirodnim izvorima uživa popularnost među širom populacijom već godinama, no nisu svi prirodni spojevi izolirani isključivo iz biljaka. Farmaceutici bazirani na životinjskom podrijetlu također su prirodnog izvora te su dio širokog asortimana lijekova prirodnog podrijetla. Oni mogu mogu biti produkti metabolizma životinja, mogu biti izolirani iz neživotinjskih materijala poput kukuljica i gnijezda, ali mogu biti i izolirani iz dijelova životinja. No, prije no što se na spomen dijelova životinja sjetimo majmunove noge ili slonovih kljovi, valjalo bi pročitati o čemu je stvarno riječ.

Počeci

Korištenje životinja u svrhu farmakoterapije kao jedan od najranijih i najpoznatijih metoda je bilo puštanje krvi pomoću pijavica (Hirudo medicinalis). Iako je s vremenom takva praksa bila odbačena, pijavice su i dalje ostale jedna od zanimljivijih tema za istraživanje. Tako se otkrilo da se u slini pijavica nalazi spoj zvan lepirudin koji služi za sprečavanje koagulacije krvi domaćina od kojeg se pijavice hrane. Po uzoru na taj spoj razvijen je hirudin te također služi kao antikoagulans i inhibitor trombina. Mravi, specifično porodica Pseudomyrmex, su se u majanskoj kulturi koristili zgnječeni kao terapija zubobolje ili se ugriz živih mrava koristio kao olakšanje za bolne zglobove. Neki od najranijih spojeva koji su se koristili u farmakoterapijske svrhe su bili heparin, inzulin te razni hormoni hipofize. Ti spojevi, iako se danas njihova izolacija čini podosta rudimentarnom, spasili su hrpe života te su poslužili kao uzori za razvitak novih spojeva.

Razvoj

Nakon otkrića inzulina 1920. godine, pacijenti s dijabetesom su liječeni inzulinom koji je bio izoliran iz svinjske ili goveđe gušteraće. Heparin, prvotno je izoliran iz pseće jetre (od tuda i naziv heparin, grč. hepar-jetra), a kasnije razvijen i prilagođen širokoj upotrebi, te se i danas koristi za cijeli niz koronarnih te kardiovaskularnih bolesti. U suprotnosti sa heparinom, protamin sulfat koji ima suprotni učinak od heparina, je bio izoliran iz sperme lososa te kasnije proizveden pomoću rekombinantne DNA tehnologije. 1970-ih godina, kaptopril, koji je odobren od strane FDA 1981. godine, postao je prvi ACE inhibitor, a izoliran je iz otrova brazilske zmije (Bothrops jararaca). Također iz istog izvora, no drugačije zmije, patuljaste čegrtuše (Sistrurus miliarius barbouri), izoliran je eptifibatid, inhibitor receptora glikoproteina trombocita IIb/IIIa čime se prevenira tromboza.

Tiroidne tablete pod nazivom Armour thyroid, je preparat koji se izolirao iz svinjskih tiroidnih žlijezda i jedan je od najpoznatijih lijekova ovakvih izvora. Koristi se u liječenju hipotireoze kao nadomjesna ili zamjenska terapija. Želatina, proizvod koji se koristi u skoro svakom kućanstvu, široko je korišten u farmaceutskoj industriji za proizvodnju kapsula, a sam po sebi može biti svinjskog ili goveđeg izvora.

Morski izvori

Osim izvora iz raznih kopnenih životinja, jedan od najvažnijih citostatika za liječenje raznih vrsta leukemije izoliran je iz morske spužve. Citarabin (od naziva originalnog spoja koji je izoliran citozin arabinozid) izoliran iz karipske spužve (Cryptotheca crypta) te odobren 1969. godine od strane FDA. Također izoliran iz morske spužve, ovaj put iz vrste Halichondria okadai, je i halihondrin B koji isto tako djeluje kao citostatik.

Novo doba terapije životinjama

Spojevi izolirani iz životinjskog podrijetla su pomogli u razvoju širokog spektra modernih lijekova koji se koriste diljem planete. Danas nam životinje sve više pomažu na potpuno drugačiji način. Terapija uz pomoć životinja (AAT – animal assisted therapy) te životinje pomagači sve su češća pojava kod osoba s raznim kroničnim bolestima i stanjima. Psi, mačke, ptice, konji te razne druge životinje su se osim u ulozi naših najboljih prijatelja našli i kao vjerni pomagači u suočavanju sa raznim situacijama.