Ekranizam – problem suvremenog doba

Sve je počelo s televizijom prije više od pola stoljeća, a sada su tu i mobilni telefoni, tableti, prijenosna i stolna računala… o kojima,  kao i o digitalnoj tehnologiji općenito, ovise milijarde ljudi. Život u svijetu punom različitih „ekrana“ ima svoje dobrobiti, ali i nedostatke.

1970-ih, prosječno dijete počelo je redovito gledati TV oko svoje četvrte godine dok je danas dojenčad već u dobi od četiri mjeseca izložena digitalnim medijima. Mnogi su zapravo fascinirani činjenicom da djeca tako rano mogu koristiti različite uređaje, no kakav to utjecaj ima na rani razvoj?

Novi pojam – ekranizam

Budući da smo okruženi digitalnim uređajima i tehnologijom koja se neprestano razvija, ne čudi potreba za novim terminima – poput ekranizma koji označava negativan utjecaj zaslona (ekrana) na mozak, posebno kod male djece. Iako postoji više studija koje su pokazale dobre strane i važnost digitalnih alata u učenju te poboljšanju kognitivnih vještina i akademskih postignuća, one se odnose samo na djecu stariju od (barem) dvije godine.

Rani razvoj i ključnih 0-3

Tijekom ranog djetinjstva za razvoj mozga bitno je da djeca istražuju ​​svijet oko sebe kroz različita osjetilna i motorička iskustva. Redovitim uključivanjem svih osjetila stvaraju se različite veze na razini neurona (osnovnih signalnih jedinica živčanog sustava) koje pomažu u postizanju kognitivnog, emocionalnog i bihevioralnog potencijala. U suprotnome, djeca ne uče i ne stječu vještine potrebne za savladavanje svakodnevnih izazova i prepreka, što je bitno za njihov razvoj.

Prve su tri godine života najkritičnije za razvoj dječjeg mozga. Sposobnost mozga da se oblikuje, tzv. plastičnost neurona – promjene u organizaciji neurona koje dovode do kratkotrajnih ili dugotrajnih promjena u ponašanju (sazrijevanje, učenje novih vještina…), omogućuje ljudima lakšu i bržu prilagodbu. U razdoblju od prve tri godine života, mozak najviše i najučinkovitije “upija” iskustva iz okoline.

Potencijalni biološki učinci ranog izlaganja zaslonu

U ranoj dobi gledanje u zaslon može potencijalno stvoriti ovisnost. Dječji programi koji se prikazuju ne mogu se usporediti sa stvarnim svijetom, a veliku ulogu ima neurotransmiter dopamin koji je u prirodnim količinama povezan s učenjem, pamćenjem i motivacijom te nas „nagrađuje“ osjećajem zadovoljstva. Provođenjem više vremena ispred zaslona, mozak postaje neosjetljiv na dopamin što rezultira sve većom količinom potrebnog izlaganja zaslonu za doživljaj iste količine užitka.

Istraživanja su pokazala da prikazivanje sadržaja za stariju djecu/odrasle šestomjesečnim bebama ima za posljedicu niži nivo jezičnog i kognitivnog razvoja u dobi od 14 mjeseci. Učinci ranog izlaganja zaslonu obuhvaćaju i osnovnu školu: za svaki dodatni sat gledanja televizije tijekom 29 mjeseci zabilježeno je 7% manje angažmana u nastavi i 6% manja postignuća iz matematike u četvrtom razredu.

Rano izlaganje zaslonu i spavanje

Rano izlaganje zaslonu utječe na svaki aspekt djetetova života pa tako i na sate kada bi trebali spavati. Somatotropin, ljudski hormon rasta, potiče reprodukciju stanica i rast, a većina ovog hormona oslobađa se tijekom spavanja. Manjak sna kod djece može dovesti do poteškoća u interakciji s vršnjacima ili se mogu osjećati impulzivno, biti tužni, potišteni, bijesni te imati promjene u raspoloženju.

Istraživanje je pokazalo da su djeca za svaki dodatni sat gledanja televizije, u prosjeku spavala sedam minuta manje po noći, a za svaki dodatni sat korištenja tableta šesnaest minuta manje. Pretjerana izloženost medijima tijekom dana utječe na navike spavanja, a izloženost dojenčadi zaslonima u večernjim satima pokazuje znatno kraće trajanje noćnog spavanja. Postoji nekoliko hipoteza koje idu ovome u prilog i pokušavaju razjasniti same mehanizme:

• izravna uporaba elektroničkih medija istiskuje san
• na spavanje utječe vrsta programa koji se gleda
• postoji korelacija između gledanja nasilnog sadržaja tokom dana i kraćeg sna
• suzbijanje melatonina koji je zadužen za regulaciju sna pomoću plave svjetlosti iz elektroničkih uređaja
• pretjerana emocionalna i mentalna stimulacija uporabom elektroničkih medija pokreće stanje psihološkog i fiziološkog hiper-uzbuđenja prije spavanja u adolescenata.

Rano izlaganje zaslonu i pretilost

Postotak pretile djece više se nego utrostručio od 1970. godine. Dječja pretilost povećava rizik za druga kronična stanja kao što su apneja u snu, dijabetes tipa II, astma, problemi s kostima i zglobovima, čimbenici rizika za bolesti srca.

Postoje opsežne studije o poveznici između gledanja televizije i pretilosti. Primjerice, adolescenti koji konzumiraju više od pet sati dnevno na medijima, imaju pet puta veću vjerojatnost da će imati prekomjernu tjelesnu težinu za razliku od svojih vršnjaka koji provode do dva sata dnevno ispred ekrana. Pojedinci sa smanjenim trajanjem sna također su imali smanjenu razinu leptina, hormona koji inače signalizira mozgu kada ima dovoljno hrane za energiju pa se javlja osjećaj sitosti. Ova hormonska neravnoteža vjerojatno rezultira povećanim apetitom i može objasniti povišeni BMI (indeks tjelesne mase) koji se opaža kod kratkog spavanja.

Što donosi budućnost?

Činjenica jest da od digitalnih medija ne možemo i ne trebamo pobjeći. Živimo u tehnološkom svijetu koji se neprestano razvija i svojim nam otkrićima olakšava živote, ali moramo biti svjesni i potencijalnih opasnosti koje sa sobom nosi. Odgovornim korištenjem spomenute tehnologije možemo iskoristiti prednosti koje nam ona pruža, ali istovremeno smanjiti nepotrebne rizike pogubne za zdravlje, prvenstveno naših najmlađih.