Ectopia cordis

Svakim udisajem, otkucajem, treptajem, osjećamo da postojimo, da nam krv teče žilama, a kisik ulazi u pluća – osjećamo da smo živi. No, postoje pojedinci, iako izuzetno rijetki (jedno dijete na 126 000 rođenih), koji se osjećaju drukčije zbog pojave kardijalne ektopije.

Kardijalna ektopija, poznata i kao ektopija cordis, rijetka je urođena srčana malformacija koja se definira kao oštećenje prednje stijenke prsnog koša i trbušne stijenke, sa abnormalnim smještanjem srca izvan torakalne šupljine. Vrlo često ide „ruku pod ruku“ sa još ponekim defektima srca ili pak abdomena, kao što je pentalogija kantrela. Osim toga, vrlo ju često prate i kromosomski poremećaji poput trisomije 18, Turnerovog sindroma, XX i slično.

Uočena prije 5000 godina, opisana tek 1706. pod vodstvom Hallera, samo su jedne od brojnih činjenica koje ju opisuju. Tijekom trudnoće, sternum fetusa se ne uspijeva normalno razviti već ostaje otvoren, što dovodi do promjene „lokacije“ srca. Najčešće se primjećuje rano, u prvom tromjesečju ili početkom drugog, putem ultrasonografije kojom se vizualizira „krivi“ smještaj srca, čime se uspostavlja prenatalna dijagnoza i vrlo ubrzo započinje poseban tretman ovisno o „vrsti“ ektopije cordis. Obzirom na položaj srca zamijećene su cervikalna, abdominalna, prsna i torakoabdominalna kardijalna ektopija, od kojih je najčešća upravo prsna (64%), a najrjeđa cervikalna (3%).

Iako nakon porođaja, zbog nezaštićenosti srca i velike ranjivosti, mogu nastati nove komplikacije (niski krvni tlak, slaba cirkulacija, poteškoće u disanju), puno više žena odabire porod u nadi da će se život njenog djeteta uspjeti modificirati. No, može li? Možda najteže, ali i najbitnije pitanje jest upravo ima li novorođenčad šansu za preživljavanje te što se sve može učiniti za njih?

U nekim slučajevima, liječnici pružaju priliku izuzetno složenim operacijama koje se izvode u nekoliko faza, kako bi naposljetku, srce bilo premješteno, a defekt prsnog zida pokriven. Najčešće, jedinu priliku za preživljavanje dobivaju oni koji su odmah po porođaju hitno upućeni na operaciju, a to je jedino ako je srce zdravo, bez ikakvih defekata, inače novorođenče umire nakon nekoliko dana. Unatoč napredovaloj medicini, suvremenim tehnikama i operativnim zahvatima, još uvijek rješavanje problema kardijalne ektopije predstavlja zagonetku te jedino preostalo jest nada da će se u skoroj budućnosti pronaći način za pomoć ovim „malim ljudima velikog srca“.