Soja i crvena djetelina bogate su genisteinom i daidzeinom, izoflavonima koji se koriste kao dodaci prehrani za ublažavanje menstrualnih tegoba, simptoma menopauze, osteoporoze i sindroma policističnih jajnika. Prirodno podrijetlo ovih spojeva te relativno široka dostupnost i niski troškovi proizvodnje samo su neke od karakteristika koje povećavaju njihovu mogućnost primjene kao dodataka prehrani kod pacijenata s različitim indikacijama.
Fitoestrogeni- biljni spojevi s hormonskim učinkom
Fitoestrogeni, posebno izoflavoni daidzein i genistein, biljni su spojevi strukturno slični 17β– estradiolu (E2) te su sposobni vezati se za estrogene receptore. Ovi spojevi, prisutni u visokim koncentracijama u soji i crvenoj djetelini, djeluju slično selektivnim modulatorima estrogenskih receptora (SERM). Istraživanja provedena in vitro, in silico i in vivo pokazuju da mogu modulirati estrogenske signalne puteve, smanjivati oksidativni stres te utjecati na reproduktivne i neurološke funkcije. Fitoestrogeni su već dugi niz godina poznati po svom hormonskom djelovanju. Njihovi brojni učinci na organizam, kao i novi mehanizmi djelovanja, i dalje su predmet istraživanja.
Ekvol- aktivni metabolit odgovoran za učinak izoflavona
Izoflavoni crvene djeteline i soje u gastrointestinalnom traktu ljudi učinkovito se transformiraju u daidzein i dalje do S-(-)ekvola, ako su u crijevima prisutne bakterije koje proizvode ekvol iz daidzeina. Potrebno je 12-36 sati za pojavu S-(-) ekvola u plazmi nakon oralne primjene daidzeina u ljudi. Vremenski okvir pojavljivanja u plazmi u skladu je s njegovim stvaranjem u debelom crijevu.
Tko proizvodi ekvol i zašto je to važno?
Ekvol se ne ubraja u fitoestrogene jer nije prirodno prisutan u biljkama, već nastaje isključivo kao metabolički produkt djelovanja crijevne mikrobiote na izoflavone. Radi se o nesteroidnom estrogenu koji se stvara samo kod dijela odraslih osoba, ovisno o sastavu njihovih crijevnih bakterija. Na temelju toga uveden je pojam “proizvođači ekvola” za osobe koje mogu pretvoriti sojine izoflavone u ekvol te “neproizvođači ekvola” za one kod kojih se ta konverzija ne odvija. Ovo je dovelo do ekvol hipoteze, prema kojoj klinički učinci prehrane bogate sojom mogu biti izraženiji kod osoba koje proizvode ekvol, što upućuje na to da individualna sposobnost njegove sinteze može određivati biološki i terapijski odgovor na sojine izoflavone.
Crijevne bakterije kao ključ učinka soje i crvene djeteline
Samo dio populacije (25-65%) ima crijevne bakterije sposobne pretvoriti daidzein u ekvol, što ovisi i o prehrambenim navikama populacije. Većina ljudi ne proizvodi ekvol, nego druge metabolite bez estrogenskog djelovanja. Proizvodnja ekvola ovisi o prisutnosti specifičnih bakterijskih vrsta i gena za ključne enzime, najčešće unutar porodice Coriobacteriaceae, ali i nekih sojeva iz rodova Lactobacillus, Bifidobacterium i drugih. Zbog genetske raznolikosti mikrobiote, čak i unutar iste bakterijske vrste neki sojevi mogu proizvoditi ekvol, dok drugi to ne mogu.
Klinički potencijal izoflavona
Pri prehrambenim razinama ovi su spojevi općenito sigurni, iako se velike doze suplementacije ne preporučuju osobama s hormonski osjetljivim vrstama raka. Novi dokazi sugeriraju da dugotrajna konzumacija hrana na bazi soje može smanjiti rizik od raka. Nova istraživanja upućuju na potrebnu podjelu populacije na proizvođače i neproizvođače ekvola jer se terapijski učinak izoflavona daidzeina može očekivati u osoba koje mogu proizvoditi aktivni metabolit ekvol. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se optimiziralo doziranje, poboljšali klinički ishodi te razjasnila dugoročna sigurnost u različitim populacijama. Osobito u kontekstu genetskih varijacija u metabolizmu izoflavona.
Literatura
2. Intharuksa A, Arunotayanun W, Na Takuathung M, Chaichit S, Prasansuklab A, Chaikhong K et al. Daidzein and Genistein: Natural Phytoestrogens with Potential Applications in Hormone Replacement Therapy. Int J Mol Sci. 2025, 26(14), 6973.
3. Cvjetićanin M. Kliničko značenje ekvola kao bioaktivnog metabolita daidzeina [specijalistički rad]. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Farmaceutsko-biokemijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu; 2023./learn_more]
Izvor fotografije
