14. ožujka 2019. godine na našem će fakultetu u organizaciji Studentskog zbora Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta studenti moći uživati kao u kinu, a naravno uz projekciju filma dobit će priliku da nauče nešto novo i drugačije. Ovakav se događaj na faksu organizira po prvi put, a više detalja o samom događaju rekla nam je članica Studentskog zbora FBF-a Tea Sinožić: „Ovog tjedna na našem se Fakultetu u organizaciji Studentskog zbora održava projekcija dokumentarnog filma koji prati tematiku zlouporabe amfetamina među studentskom populacijom. Nakon projekcije filma uslijedit će diskusija s izv. prof. dr. sc. Lidijom Bach – Rojecky na koju vas pozivamo da se aktivno uključite. Događaj je otvoren i za studente ostalih fakulteta upravo zato što smatramo da je temu potrebno približiti svima te upozoriti na opasnosti korištenja kognitivnog dopinga. Projekcija počinje u 17 sati u Velikoj predavaonici Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta (A. Kovačića 1), za vrijeme događaja moći će se kupiti kokice, a sav dobrovoljan prilog od prodaje kokica ide u humanitarne svrhe udruzi ‘Ti si ok’.“


Pod pojmom amfetamina podrazumijevamo skupinu sintetskih tvari koji su derivati β-fenetilamina, prirodnog monoamina koji u našem organizmu obnaša ulogu neuromodulatora te u manjoj mjeri i neurotransmitora. Amfetamini su iznimno opasno sredstvo ovisnosti koje uzrokuje psihičku i fizičku ovisnost te je odvikavanje od istih iznimno teško.

Amfetamin, MDMA (metilendioksimetamfetamin), metamfetamin, metilfenidat i fentermin samo su neki od spojeva koji pripadaju ovoj skupini, a koji se, osim kao sredstva ovisnosti koriste i u terapijske svrhe. Metilfenidat i fentermin se tako koriste kao anoreksici jer smanjuju tjelesnu težinu, dok se racemični amfetamin, dekstroamfetamin i rjeđe metamfetamin koriste kao terapija ADHD-a (Attention Deficit and Hyperactivity Disorder) i narkolepsije. U Hrvatskoj je za terapiju ADHD-a registiran isključivo metilfenidat, dok su svi ostali derivati amfetamina ilegalni. U SAD-u su trenutno u tijeku istraživanja benefita primjene MDMA kod PTSP-a (post-traumatski stresni poremećaj) i socijalne anksioznosti kod autizma. Strukturno i farmakološki slični amfetaminu su i efedrin i pseudoefedrin koji se kod nas koriste kao nazalni dekongestivi zbog svojeg vazokonstrikcijskog djelovanja.

Amfetamini su u farmakološkom smislu posredni simpatomimetici, odnosno sprječavaju ponovnu pohranu monoaminskih ekscitirajućih neurotransmitora (pogotovo dopamina i noradrenalina) i na taj način djeluju kao psihostimulansi, što je upravo jedan od razloga zbog kojeg dolazi do njihove zlouporabe. Često bivaju korišteni kao „pomoćno sredstvo“ kod učenja ili stresnih situacija u radnom okruženju zato što povećavaju budnost, razinu koncentracije te otpornost na umor i malaksalost. Iz takvih „rekreativnih“ potreba za primjenom amfetamina, nažalost, brzo se počne razvijati psihička i fizička ovisnost, zato što sinapse postaju „ovisne“ i normalno funkcioniraju tek uz određenu količinu neurotransmitora, koja je zbog primjene amfetamina dugotrajnije povećana i javlja se potreba za konstantno višom koncentracijom neurotransmitora u sinapsama. Neki od znakova primjene amfetamina, odnosno ovisnosti su ubrzan rad srca i povišen tlak, nesanica, nagli gubitak težine, promjene raspoloženja, povećanje libida, agresivni ispadi, paranoja i anksioznost te vizualne, taktilne i auditorne halucinacije.

Amfetamin, MDMA (ecstasy) te metamfetamin (meth, crystal meth, speed) su najčešće korištena sredstva ovisnosti. Načini korištenja ovih droga su različiti pa se tako primjenjuju šmrkanjem, u obliku tableta, utrljavanjem na desni, oralnim putem umiješavanjem u pića ili intravenski. Najbrži učinak postiže se intravenskom primjenom, a uz nju dolaze i brojni drugi problemi poput primjerice korištenja zajedničkih šprica i igli pri čemu se mogu prenijeti viruse HIV-a ili hepatitisa C. Ipak, bioraspoloživost derivata amfetamina je velika i kod oralne primjene. Od nabrojanih droga, možda je najopasniji kristalni meth koji se najčešće primjenjuje intravenski, a s obzirom na to da se ove droge često sintetiziraju u kućnoj radinosti i sadržaj nije kontroliran, česti su slučajevi predoziranja zbog prevelike čistoće supstance.

Amfetamin je prvi put sintetiziran 1887. godine u Njemačkoj te je primjenjivan kao nazalni dekongestiv i anoreksik, a „vrhunac“ primjene doseže tijekom 2. svjetskog rata kad su ga mnogobrojni vojnici, a pogotovo piloti, koristili kao psihostimulans kako bi ostvarili što bolje performanse u ratu. Pogotovo su ga koristili piloti nacističkog Luftwaffea pa je jedno vrijeme bio zvan i „Hermann-Göring-Pillen“, a nagađa se kako ga je koristio i sam Hitler kako bi bio što više koncentriran na razvoj ratnih planova.

U današnjoj popularnoj kulturi, ova skupina opojnih sredstava najviše je spominjana u iznimno popularnoj seriji „Breaking bad“ u kojoj Bryan Cranston utjelovljuje srednjoškolskog profesora kemije Waltera Whitea kojem je dijagnosticiran neizlječivi rak pluća pa odluči novčano zbrinuti svoju obitelj sintezom i prodajom metamfetamina. Metamfetamin se može sintetizirati iz efedrina relativno jednostavnom sintezom koju je moguće izvesti u ilegalnim kućnim laboratorijima, što je još jedan od razloga zašto je ova droga toliko česta na crnom tržištu.