Pošast hripavca ne jenjava – kako se zaštititi?

Dolaskom hladnijeg vremena neizostavna je pojava raznih respiratornih infekcija poput gripe i prehlade, a infekcija koronavirusom već je postala uobičajena pojava. Kada su mnogi pomislili da završetkom pandemije možemo malo odahnuti, pojavilo se mnogo slučajeva bolesti na koju mnogi nisu računali, a riječ je o hripavcu. Mnogi nisu očekivali ovoliki broj slučajeva zato što ovakvog povećanja broja zaraženih nije bilo posljednjih nekoliko desetaka godina. Postavlja se pitanje kako se zaštititi, ali na svu sreću naš zdravstveni sustav radi sve da se bolest stavi pod kontrolu.

Što je hripavac?

Hripavac (lat. pertussis) je bolest koja je dugo poznata u svijetu, a njezin uzročnik, koji je otkriven prije više od stotinu godina, je bakterija imena Bordetella pertussis. To je mali i nepokretan mikroorganizam koji svojim pertusisnim toksinom uzrokuje štetu stanicama dišnog sustava s trepetljikama što dovodi do simptoma prvog stadija bolesti koji se naziva kataralni stadij  – kašalj, curenje nosa, iskašljavanje sluzi i blago povišena tjelesna temperatura. Dakle, simptomi su prilično nalik prehladi pa ne čudi da mnogi simptome ovog stadija zanemare.

Drugi stadij karakteriziran je snažnim i nekontroliranim kašljem koji se naziva paroksizmalnim kašljem po kojem je stadij dobio ime. Kašalj je često toliko agresivan da može prouzrokovati i povraćanje što kod djece može izazvati dehidraciju jer imaju mali rezervni volumen tekućine. Napadaji kašlja najčešći su noću, a praćen je snažnim, dubokim i glasnim udisajem koji podsjeća na glasanje magarca ili kukurikanje pa se ova bolest kolokvijalno naziva i magareći kašalj ili kukurikavac. U posljednjem, rekonvalescentnom stadiju, dolazi do postupnog poboljšanja stanja bolesnika, odnosno kašalj postaje manje intenzivan i učestao.

Kako se zaštititi?

Ova se bolest prenosi kapljičnim putem te je izuzetno zarazna, a za prijenos ove bakterije ključna je socijalna udaljenost koja je prilično mala u školama i vrtićima. Stoga su djeca često na meti ove bolesti, ali i svi njihovi ukućani. Prilikom liječenja bolesti, najčešće se poseže za antibioticima koji su inhibitori sinteze proteina bakterija, primjerice azitromicin kod djece i odraslih te eritromicin i klaritromicin kod dojenčadi i novorođenčadi.

Kako je većina bakterijskih infekcija danas stavljena pod kontrolu, tako je osim liječenja antibioticima moguća i prevencija zaraze ovom bakterijom. Naravno, najstarija metoda zaštite je izolacija i izbjegavanje kontakta s potencijalnim kliconošama što bi u ovom slučaju bila većinom djeca. Zaštititi se trebaju ponajprije mala djeca, ali i dojenčad te trudnice u zadnjem mjesecu trudnoće. Prilikom kontakta sa zaraženim potrebno je provjeriti cijepni status kontakata i docijepiti ih po potrebi.

Cjepivo protiv hripavca dio je kalendara cijepljenja te je kombinirano, odnosno štiti od nekoliko bolesti, uključujući difteriju, tetanus i hripavac (DTaP ili Tdap). Prva se doza daje u dojenačkoj dobi, a ona je dio primarne serije cijepljenja koja se sastoji od ukupno tri doze. Već spomenuto docjepljivanje provodi se tijekom djetinjstva i adolescencije kako bi razina imunosnog odgovora na hripavac ostala zadovoljavajuća. Odraslima je isto tako otvorena mogućnost cijepljenja booster dozom cjepiva posebice ako su u kontaktu s djecom ili su dio medicinskog osoblja. Zanimljivo je i to kako se trudnicama preporučuje cijepljenje jer će time stvoriti protutijela na hripavac, a taj imunitet će se prenijeti i na novorođenčad te će prvih nekoliko mjeseci života biti sigurno.

Pazimo jedni na druge!

Međutim, najveći problem cijepljenja je njegovo odgađanje i to po nekoliko godina što dovodi do velikog pada procijepljenosti i onda svaka bolesti pa tako i hripavac može u većoj mjeri cirkulirati populacijom. Stoga ne čudi ovako nagli porast broja zaraženih, a ono što svi možemo poduzeti jest uzeti najučinkovitiju zaštitu cijepljenjem te tako obraniti najranjivije od ove bolesti.