Psihodelici za onkološke pacijente?

Jedna od važnih promjena do kojih dolazi kod pacijenata nakon dijagnoze tumora, je pojava anksioznosi i depresije, strahova i nesigurnosti. Kao i kod svake bolesti, tako je i kod ove teške dijagnoze emocionalno i psihičko zdravlje ključno za oporavak i borbu organizma.

Što je s antidepresivima?

Prema nekim statistikama, 40% svjetske populacije biti će dijagnosticiran tumor tijekom njihova života, a čak trećina pacijenata razvije anskioznost i depresiju paralelno s time. Konvencionalna terapija antidepresivima i anksioliticima (skupina lijekova za liječenje anksioznosti) koristit će manjem broju pacijenata i uglavnom neznačajno bolje od placebo efekta. Upravo stoga, potreba za novim pristupima liječenju ovih komorbiditeta (bolesti i stanja koja nastaju kao rezultat druge bolesti ili uz drugu bolest) je neupitna i alarmantna.

Psilocibin

2016. godine, znanstvenici s NYU Grossman School of Medicine proveli su studiju na skupini onkoloških pacijenata. Zanimalo ih je kakve će učinke na njihovu anksioznost i depresiju imati jedna jedina doza psilocibina. Psilocibin je aktivni sastojak psihodeličnih gljiva koje se koriste uglavnom kao sredstvo ovisnosti, odnosno droga.

Prema toj prvobitnoj studiji, jedna jedina doza psilocibina, u kombinaciji s redovitom psihoterapijom brzo je dovela do značajnog smanjenja anksioznosti i depresije te demoralizacije i beznađa povezanih s dijagnozom onkoloških pacijenata. Testovi su ponovljeni 6,5 mjeseci nakon primitka te doze, a čak kod 60-80% pacijenata klinička manifestacija anksioznosti i depresije ostale su niske, dok su oni sami potvrdili kako im je kvaliteta života znatno bolja.

Follow up

Ove je godine objavljen follow up studije, što znači da je dio istih ispitanika iz 2016. ponovno pozvan na testiranje sada, 4,5 godine nakon. Rezultati su iznenađujući – ponovno je 60-80% pacijenata pokazivalo minimalne kliničke manifestacije anskioznosti i depresije, a njih 70% pripisivalo je promjenu svog pogleda na život upravo psilocibinu i psihoterapiji, navodeći kako im je to iskustvo bilo jedno od najznačajnijih i najspiritualnijih u životu.

Budući da je follow up studija samo potvrdila već potvrđenu hipotezu iz 2016., za očekivati je kako će i ovo saznanje doprinijeti uvođenju psihodeličnih droga pod kontroliranim uvjetima i dozama u terapiju ozbiljnih stanja anksioznosti i depresije, pogotovo kod terminalnih bolesnika.

Kako to točno?

Iako točan mehanizam nije u potpunosti razjašnjen, smatra se da psilocibin zapravo mijenja našu percepciju u smislu da postajemo otvoreniji prema novim idejama i pogledima na svijet, možda čak prihvaćamo koncepte koji nam se inače čine potpuno stranima.

Prijašnja istraživanja potvrđuju da psilocibin na staničnoj razini djeluje u dijelu mozga koji je inače najaktivniji kad se mislima ili riječima reflektiramo na sebe, spoznajemo se i donosimo odluke o promjeni sebe ili nekog svog mišljenja ili stava. Kod pacijenata s depresijom ili anksioznosti, ovo područje postaje hiperaktivno i povezano je s brigom, neodlučnosti, nesigurnosti, preživanjem i nefleksibilnim razmišljanjima. Psilocibin, prema tim studijama, “pomiče” tu hiperaktivnost povezanu s negativnim mislima prema pozitivnima tako da “vidimo širu sliku” i mijenjamo svoje ponašanje.

Ipak

Iako su ovo fantastične vijesti, valja naglasiti kako nekontrolirano i nepotrebno uživanje droga može imati kontraefekt. Upotreba psihoaktivnih droga u terapiji nekih psihičkih stanja popularna je kao ideja već dosta godina, no poanta je da se i za biljne droge s takvim dijelovanjem nađu ispravna doza, indikacija, kontraindikacija i svi ostali farmakokinetički, farmakodinamski i farmakovigilancijski parametri, kao što je to pravilo za sve druge lijekove i biljne lijekove.