Sudite li knjigu po njenom mirisu?

Okretanje prve stranice tek upravo kupljene knjige ili omiljenog časopisa zasigurno budi posebnu euforiju i radost kojih najčešće nema tijekom listanja starijih i već postojećih literatura. No, jeste li se ikad zapitali odakle potječe taj „svježi“ miris? Znate li zašto starije knjige posjeduju različit miris od novijih?

Visokokvalitetni i moderniji materijali često su podvrgnuti kemijskim obradama u svrhu uklanjanja lignina.

Miris starih knjiga

„Parfem“ starijih knjiga proizlazi iz njihove kemijske degradacije. Naime, papir u svom sastavu osim kemikalija sadrži celulozu te lignin, prisutan u većim količinama u kvalitetnijim materijalima. Lignin je glavni uzročnik i promjene boje samih stranica štiva, obzirom da vremenom požute zbog njegove oksidacije.  Svojom oksidacijom raspada se na kiseline koje zatim „napadaju“ celulozu.

Također, visokokvalitetni i moderniji materijali  često su podvrgnuti kemijskim obradama u svrhu uklanjanja lignina. No, tijekom tog procesa nerijetko se istovremeno započinje raspadati celuloza iz papira, zbog prisutnosti kiselina. Dakako, sam proces raspada jest poprilično spor, no do njega i dalje neizbježno dolazi.

Upravo tim reakcijama, nazvanim kiselim hidrolizama, nastaje širok raspon hlapljivih organskih spojeva koji doprinose razvitku različitog mirisa. Etil benzen i toulen, aromatski su spojevi zaslužni za razvitak slatkog mirisa, heksanol pridonosi razvoju cvjetnog, a vanilin dodaje miris sličan vaniliji.

Osim prethodno navedenih spojeva, preostali aldehidi i alkoholi nastali kiselim hidrolizama također utječu na knjiški parfem, no u znatno manjim količinama.

Miris novih knjiga

Tinta korištena u tiskanju knjige, ljepilo korišteno u procesu vezivanja, ali i sam papir, koji miriše dobro zbog kemikalija koje se upotrebljavaju u izradi, glavni su faktori koji pridonose razvitku posve ugodnog mirisa novih književnih djela.

Naime, samom papiru najčešće je dodan natrijev hidroksid radi povećanja pH vrijednosti i poticanja vlakana da nabubre. Vlakna se izbjeljuju nizom kemikalija, koje uključuju i vodikov peroksid te tada započinje i miješanje većim količinama vode. U vodi se nalaze aditivi čija je uloga dodatno modificiranje svojstava papira. Štoviše, AKD (alkilni ketenski dimer), jedan je od aditiva koji se koristi za poboljšanje vodootpornosti.

Cijela skupina kemijskih spojeva zaslužna je za miris svakog parfema, pa čak i onog kojeg „nose“ ljubavni romani, novine ili pak slikovnice. Knjige se sude po sadržaju, koricama ili broju stranica, no uloga prepoznatljivog mirisa također nije zanemariva.