Jesmo li pronašli vezu između Epstein – Barr virusa i sistemskog eritemskog lupusa?

Iako sistemski eritemski lupus zahvaća oko 5 milijuna ljudi u svijetu, ta je brojka neusporediva s učestalošću  Epstein-Barr virusa koji je prisutan u oko 95% odrasle populacije diljem svijeta. Postoji li veza između autoimunih bolesti i ovog toliko čestog virusa? Je li ona razlog za zabrinutost ili put prema prevenciji i rješenju kojem se mnogi pacijenti nadaju?

Što je sistemski eritemski lupus?

Sistemski eritemski lupus je autoimuni upalni poremećaj vezivnog tkiva koji uzrokuje razornu upalu brojnih organa uključujući kožu, zglobove, krv, bubrege, pluća i srce. Simptomi lupusa poput glavobolje, blagog febriliteta u večernjim satima ili bolova u zglobovima, često se isprva doimaju bezazlenima što je jedan od razloga zašto se kod mnogih pacijenata postavljanje dijagnoze može odužiti i na nekoliko godina. Prognoza kod pacijenata s lupusom dosta varira s obzirom na nepredvidivost same bolesti. Karakteriziraju je izmjene aktivnog razdoblja i remisije koja može trajati godinama. Iz tih je razloga važno pravovremeno otkrivanje  i liječenje već nastalih oštećenja organa te korištenje terapije održavanja  u vidu niskodoznog kortikosteroida prednizona kako bi se bolest što dulje održala u remisiji.

Epstein-Barr virus (EBV) — virus koji inficira oko 95% odrasle populacije

Do odrasle dobi, većina je već bila zaražena Epstein-Barr virusom (EBV) koji se prenosi slinom zbog čega je bolest koju on može uzrokovati, mononukleoza, popularno nazvana kao „bolest poljupca.“ EBV ostvaruje djelovanje tako da ugradi svoj genetski materijal u jezgru stanice domaćina. Dok god je zaražena stanica živa, virus u njoj može mirovati u latentnom stanju, skrivajući se od imunološkog sustava. Jedne od stanica koje EBV može zaraziti su B stanice imunološkog sustava – upravo ovdje leži veza između EBV-a i lupusa.

Iako su B stanice kao antigen-prezentirajuće stanice i stanice koje proizvode antitijela od iznimne važnosti u obrani našeg organizma od patogena, oko 20% njih bit će autoreaktivne što znači da će ciljati antigene koji pripadaju našem vlastitom tkivu. Srećom, takve su stanice većinom uspavane, dok u slučajevima njihove aktivacije dolazi do razvoja autoimunih bolesti poput lupusa. Ponekad aktivirane autoreaktivne B stanice proizvode antinuklearna protutijela -jedno od glavnih obilježja lupusa.  Ona napadaju DNA i unutarstanične proteine uzrokujući oštećenja po cijelom tijelu.

Jesmo li pronašli vezu?

Tim znanstvenika sa Sveučilišta Stanford razvio je visoko preciznu metodu sekvencioniranja kojom su mogli identificirati zaražene B stanice. Kod pacijenata s lupusom, frakcija zaraženih B stanica 25 puta je veća nego kod zdravih ljudi. Latentni EBV može potaknuti B stanice da proizvedu EBNA2 viralni protein koji ima ulogu transkripcijskog faktora, čiji je krajnji učinak aktivacija drugih proinflamatornih gena u ljudi. B stanica je u tom stadiju već izrazito upalna pa kao takva stimulira pomoćne T stanice, koje također imaju sklonost prema staničnim jezgrama te regrutiraju ostale antinuklearne B i antinuklearne citotoksične T stanice. Rezultat ovih događaja bit će epizoda lupusa.

Nova saznanja sa sobom povlače mnoštvo pitanja, a za pacijente, svaki pomak koji istraživači uspiju učiniti znači  da je nada za pronalaskom mogućih rješenja koja će dovesti do bolje kvalitete života i/ili potpunog izlječenja itekako opravdana. U ovom slučaju, znanstvenici se najviše nadaju kako će EBV–lupus poveznica pomoći u prevenciji same bolesti. U tom se kontekstu najviše razmatra bi li rana primjena cjepiva protiv EBV virusa u novorođenčadi pomogla u prevenciji ne samo lupusa već i drugih sličnih autoimunih bolesti poput reumatoidnog artritisa i Crohnove bolesti.