Laku noć, bolesti – kako kronotip utječe na zdravlje

Kasnonoćno učenje nijednom studentu nije nepoznanica. Kada nas knjiga drži budnima cijelu noć, to je prolazno stanje – ali što kad bi nas naše tijelo držalo budno noću? Upravo je to utjelovljeno u konceptu kronotipa.

Sigurno ste nekad čuli za pojmove noćna ptica ili ranoranilac, a velika je šansa da se i svrstavate u jednu od tih kategorija. Ovi naizgled kolokvijalni nazivi iza sebe kriju stvarni znanstveni fenomen – mogućnost da dvjema osobama tijelo ima sasvim različit bioritam. No, što se dogodi kada noćnu pticu natjeramo u svijet ranoranioca (ili obrnuto)?

Što je cirkadijani ritam?

Cirkadijani ritam je naziv za ciklične promjene neke biološke funkcije u kojima jedan ciklus traje približno 24 sata. Osim sna, cirkadijani ritam slijede i druge fiziološke funkcije kao što su sekrecija hormona i krvni tlak. Drugi organizmi, kao što su životinje i biljke, također imaju funkcije koje slijede cirkadijani ritam.

Kod sisavaca cirkadijani ritam kontrolira suprahijazmatska jezgra koja se nalazi u hipotalamusu. Suprahijazmatska jezgra uzima u obzir metaboličke, okolišne i genetske podražaje kako bi podesila cirkadijani ritam organizma. Pogotovo je važna sinkronizacija s okolišnim podražajima, koji se još nazivaju i “zeitgeberi” (njem. “oni koji daju vrijeme”). Najvažniji od takvih podražaja je svjetlo.

Različit kronotip, različit rizik

Genetske varijacije su pokazale snažan utjecaj na varijacije u cirkadijanom ritmu – čak mogu utjecati i na osjetljivost organizma na “zeitgebere”. Zajedno s okolišnim faktorima i dobi, te varijacije formiraju kronotip – jedinstveni bioritam svake osobe. Razlikujemo rane kronotipe, kojima je ciklus sna i budnosti pomaknut ranije u danu pa preferiraju jutro, i kasne kronotipe, koji preferiraju noć.

Iako različiti kronotipi sami po sebi ne predstavljaju problem, on nastaje kada kronotip nije u skladu sa željenim ciklusom sna i budnosti zbog čega dolazi do poremećaja u cirkadijanom ritmu. Poremećaje dijelimo na intrinzične, koje karakterizira neuredan ili nepotpun san, i ekstrinzične, koji su uzrokovani vanjskim događanjima kao što su jet-lag ili rad u noćnoj smjeni.

Poremećaji cirkadijanog ritma, ali i sami kasni kronotipi, povezani su s većim rizikom od depresije i ostalih psihičkih bolesti, većom incidencijom raka i kardiovaskularnih bolesti te povećanim rizikom za razvoj metaboličkih bolesti kao što je dijabetes tipa 2.

Personalizirana terapija

Iako se tijekom života ciklus budnosti i sna prirodno mijenja – npr. u tinejdžerskim godinama vrijeme zaspivanja pomiče se prema kasnijem – smatra se da kronotip uglavnom ostaje isti za života. Ako kronotip počnemo promatrati kao urođenu karakteristiku s velikim utjecajem na zdravlje, iz toga proizlazi i da kronotip može biti jedna od meta personalizirane medicine. Neki primjeri takve personalizacije uspješno su isprobani u kliničkoj praksi.

Primjerice, kod pretilosti se u odnosu na tradicionalnu restrikcijsku dijetu pokazalo uspješnije distribuirati kalorijski unos tijekom dana ovisno o kronotipu (npr. rani kronotip ima veću raspodjelu kalorija ujutro). Još jedna od mogućih primjena je tempiranje hormonske terapije ovisno o cirkadijanom ritmu pojedinca. Osim u terapiji, mjere prilagođene kronotipovima mogu se uvesti i u svakodnevnici – na primjer, prilagodba smjena na poslu specifičnom kronotipu pojedinca pokazala je povoljne učinke na njihovo zdravlje.

Novi pravci?

Iako su kronotipi relativno nov pojam u znanosti, sam koncept razlika u optimalnom vremenu budnosti već je dugo uvučen u našu svakodnevnicu, pa čak i naš govor. Nije lako biti noćna sova na ranojutarnjoj smjeni ili ranoranilac koji mora probdjeti noć, ali uzimanjem ovih razlika u obzir možemo postići prilagođeniji životni stil, bolju personalizaciju terapije i ukupno poboljšanje zdravlja i zadovoljstva pojedinca.