Vitamin C – lijek s neba ili samo koristan spoj?

S obzirom da nam predstoji uobičajena povećana incidencija prehlade i gripe karakteristična za ovaj dio godine, kao korisnici virtualnih mreža ne možemo ne naići na brojne medijske natpise kako se s njima nositi. Neki su korisni, a neki su, nažalost, prenesene objave sa Facebooka izvjesnih političkih i ostalih ne-medicinskih lica. Kao i uvijek, najspominjanija terapija je ona vitaminom C.

Vitaminima smatramo one spojeve koje ne možemo sintetizirati u vlastitom organizmu (ili to radimo u minimalnim količinama), a koji su bitni za očuvanje funkcionalnosti i zdravlja organizma. Tako u vodi topljiv vitamin C, odnosno askorbinsku kiselinu, ljudski organizam zbog nedostatka enzima L-gulonolakton-oksidaze, unosimo isključivo prehranom: citrusno voće, kiseli kupus, šipak, crni ribiz, peršin, brokula, kelj, špinat, krastavac, zelena salata, ali i životinjska jetrica, jaja, pileći bataci i drugo. Osim naše vrste, sličan „problem“ sa sintezom imaju majmuni, zamorci te neke vrste šišmiša i ptica vrapčarica. Važnost askorbinske kiseline shvatili su još Indijanci prije dolaska bijelog čovjeka na njihov teritorij, a izvor im je bila Thuja occidentalis. U „novije“ doba, točnije 18. stoljeću, prvi je put prepoznata potreba za tim spojem na brodovima. Svima je dobro poznata priča o umiranju tisuća mornara, koji su provodili više vremena na pučini nego kopnu, od skorbuta, smrtonosne bolesti karakterizirane vrlo laganim zadobivanjem rana, promjenama na kosi, problemima s desnima i eventualnim ispadanjem zubi, umorom, depresijom, truljenjem kože… Dok poznati istraživač James Cook nije uočio da hranjenje mornara kiselim kupusom vrlo brzo ukloni simptome i omogućava preživljavanje. Za otkriće koja je točno sastavnica kiselog kupusa odgovorna za antiskorbutno djelovanje Albert Szent-Gyorgyi dobio je Nobelovu nagradu 1928.

Mnogi su znanstvenici nakon toga tražili neke konkretnije dokaze za djelotvornost, međutim snažna korelacija nije pronađena.

Pa što je to u askorbinskoj kiselini da je tako čudotvorna? Za početak, trebalo bi naglasiti da je ljudskom tijelu bitan samo L-enantiomer (zakreće ravninu polarizirane svjetlosti ulijevo). L-askorbinska kiselina pomaže pri djelovanju nekoliko enzima: prolin-hidroksilaze, prokolagen-prolin-2-oksoglutarat-3-dioksigenaze (odgovorni za čvrstoću kolagena, glavnog proteina kože i kose), 4-hidroksifenilpiruvat dioksigenaze (enzim kod metabolizma amoinokiseline tirozina, Tyr), dopamin-β-monooksigenaze (sinteza noradrenalina) i dr. Također, zbog svoje kemijske strukture, ima odlična antioksidativna svojstva (pomaže pri „saniranju“ štetnog djelovanja slobodnih radikala), sudjeluje u oksido-redukcijskim reakcijama u tijelu, pomaže pri zacjeljivanju rana aktivacijom trombina (zbog toga je kontraindiciran u prevelikoj mjeri kod antikoagulantne terapije), apsorpciji željeza (uz suplemente željeza obično nalazimo i vitamin C), sudjeluje u aktivaciji imunosnih stanica i potiče djelovanje sustava komplementa (važnog u prepoznavanju stranih organizama), snižava koncentraciju histamina i pomaže kod alergija, a postoje dokazi i za prevenciju i terapiju mrene i glaukoma te prevenciju raka (isključivo prehranom, nikako suplementima i NE ZNAČI DA NE DOVODI NIKADA DO RAKA). Istraženo je i pozitivno djelovanje askorbinske kiseline u terapiji sepse. Zbog već spomenutih individua, kod ove zadnje rečenice treba se naglasiti da se predlaže kao ADJUVANTNA terapija, a ne jedna jedina.

Iako je prošli odlomak samo skraćena verzija svih beneficija koje dobijemo unošenjem vitamina C, naravno da sve ima i svoje negativne strane. One možda ne bi ni bile toliko istražene da dvostruki nobelovac Linus Pauling nije postao toliko opsjednut tim „magičnim“ spojem. Naime, njegova je teorija bila da se za prevenciju i terapiju prehlade trebaju uzimati megadoze vitamina C (2000 mg). To je potkrijepio dolaskom u dječju školu skijanja te ispitao teoriju na 30 ljudi koja se navodno pokazala točnom. Danas je poznato da ispitivanje na 30 ljudi nije dovoljno za dokaz ičega. Međutim, lavina je pokrenuta i trend „natakanja“ sokom od naranče čim nam nos malo procuri traje i dan-danas. Njegove nagrade i ugled izvršili su svoj psihološki trik nad javnim masama. Mnogi su znanstvenici nakon toga tražili neke konkretnije dokaze za djelotvornost, međutim snažna korelacija nije pronađena. Doduše, pronađeni su simptomi prekomjernog uzimanja: proljev, povraćanje, mučnina, vrtoglavica, grčevi, iritacija sluznice jednjaka… A možda najzabrinjavajuća jest povećanje rizika od bubrežnog kamenca (metabolizam askorbinske kiseline završava nastankom oksalatnog iona koji s kalcijem u bubregu tvori netopljive soli). Da, to se odnosi na megadoze koje kojekakvi stručnjaci preporučuju unatoč raznim demantima. Stvarna preporučena dnevna doza za koju postoje dokazi je 95 mg za muškarce i 70 mg za žene (oboje se odnosi na odraslu dob).

Zato pamet u glavu, o terapiji Vaših tegoba posavjetujte se s liječnikom i ljekarnikom, a ne celebritijima… I naoružajte se strpljenjem, toplim okruženjem i maramicama. Sretno!