Tetovaže u medicini

Tetoviranje je način samoizražavanja prisutan još od brončanog doba – toj prastaroj praksi se pridodaje religijsko, kulturološko, sentimentalno i mistično značenje. Arheolozi su pronašli dokaze koji ukazuju kako su se tetovaže koristile i u medicinske svrhe.

Prošlost

Na ljudskim ostacima koji datiraju iz 3300 godine prije nove ere primjećene su tetovaže na zglobovima, koljenima i lumbalnom dijelu kralježnice. Radiografskim ispitivanjem su otkriveni klinički dokazi osteohondroze (neupalni, neinfektivni poremećaji rasta kostiju u raznim centrima okoštavanja, do kojih dolazi u vrijeme njihove najveće razvojne aktivnosti, a zahvaćaju epifize) u tim zglobovima. Nadalje, na egipatskim ženskim mumijama su pronađene tetovaže na području zdjelice. Medicinski povjesničari smatraju kako se na taj način liječila upalna bolest zdjelice (infekcija gornjeg dijela ženskog spolnog sustava: vrata maternice, tijela maternice, jajovoda i jajnika).  Zbog navedenih saznanja medicinski i stručnjaci za akupunkturu zaključuju kako su tetovaže služile u svrhu liječenja.

Sadašnjost

Danas se u medicinske svrhe tetovaže koriste kako bi prikrile ožiljke žrtava opeklina s hiperpigmentacijom kože, vitiligo i srodna stanja. Zatim se tetovaže koriste kako bi, u hitnim slučajevima, naznačile medicinskom osoblju postojanje alergija i nekih bolesti kao što su astma, diabetes, epilepsija i cistična fibroza. U onkologiji se tetovaže koriste u rekonstrukciji dojke nakon mastektomije, tridimenzionalnom rekonstrukcijom areole se daje dojam realistične bradavice. Medicinske tetovaže su zamjena za medicinske narukvice koje se mogu izgubiti ili slomiti.

Budućnost

U projektu The DermalAbyss istraživači su zamijenili tradicionalnu tintu za tetoviranje s kolorimetrijskim i fluorescentnim biosenzorima koji detektiraju promjenu koncentracije glukoze, natrija i pH u intersticijskoj tekućini kože. Promjena koncentracije nekog od tih parametara je popraćena promjenom boje tetovaže, a intenzitet boje je povezan s koncentracijom analita. Primjerice promjena pH sa 7.0 na 7.4 je popraćena promjenom boje sa ružićaste na plavu. Ovakve tetovaže bi bile korisno sredstvo u kontinuiranom praćenju zdravlja bolesnika. Konkretno ovi biosenzori bi bili zgodni za praćenje dijabetesa, dehidratacije i stanja koja dovode do disbalansa pH. Svi biosenzori mogu biti inkorporirani u istu tetovažu na bolesnikovom ručnom zglobu. Promjena boje na tetovaži se prati pametnim satom s kamerom. Sat emitira svjetlost valne duljine 507 nm što uzrokuje da tetovaža nazad reflektira tetoviranu riječ „ON“ u fluorescentno zelenoj boji na valnoj duljini od 532 nm što označava razinu natrija. Bljesak svjetlosti od 530 nm omogućuje satu da očita spektar. Sat sprema te podatke koje pacijent može kasnije pokazati liječniku.

Ovakav biosenzor bi mogao naći svoju upotrebu i u dijagnostici u vidu privremenih tetovaža. S obzirom da je koža kao protektivna barijera bogata imunosnim stanicama postoji ideja kako bi se tetoviranjem provodilo cjepljenje jer sam proces tetoviranja uzrokuje jači imunosni odgovor nego intramuskularna injekcija koja se koristi za cjepljenje. Također se razvija tinta za tetovaže koja je osjetljiva na UV zrake pa bi promjena boje tetovaže bila signal da je vrijeme za novo nanošenje sredstva za zaštitu od sunca.