Trudnoća i osjetljivost na miris

Trudnoća ili „drugo stanje“ posebno je razdoblje u životu žena. Popraćeno je brojnim promjenama ženskog tijela kako bi se ono moglo prilagoditi na nove uvjete te omogućiti normalan i zdrav razvoj djeteta kao i njegovo rođenje. Svaka trudnoća posebna je i jedinstvena na svoj način te se određene promjene i simptomi mogu različito interpretirati među trudnicama. Trudnoću prate razni simptomi, od kojih su poznatiji pojačana osjetljivost i odbojnost na mirise, najčešće u prvom tromjesečju trudnoće.

 

Pojačana osjetljivost na mirise u trudnoći

Pojačana osjetljivost na mirise smatra se jednim od najranijih znakova moguće trudnoće. Otprilike 2/3 žena procjenjuju kako su tijekom trudnoće, posebno u prvom tromjesečju, postale osjetljivije na određene mirise u okolini. Ovaj simptom mijenja se kroz mjesece trudnoće i postporođajno razdoblje, no najčešće je privremen sve dok se tijelo žene ne oporavi od promjena kroz koje je prošlo.

 

Što kažu istraživanja?

Znanstvena istraživanja pokazuju kako postoje samo ograničeni dokazi hiperosmije u trudnica. Hiperosmija je medicinski naziv za pojačanu osjetljivosti na mirise, a objektivno se smatra rijetkim poremećajem. Postoje i određeni dokazi da je kasna trudnoća razdoblje niske osjetljivosti na mirise u odnosu na postporođajno razdoblje. Pred kraj trudnoće tkivo u nosu je natečenije pri čemu ima manje slobodnog prostora za strujanje zraka što dovodi do smanjenog raspoznavanja mirisa. Međutim, istraživanja dokazuju kako trudnice imaju poboljšanu sposobnost prepoznavanja određenih mirisa. Postoje određeni dokazi da su intenzitet i odbojnost prema određenim mirisima jači u trudnoći, posebno u prvom tromjesečju. Navedena istraživanja ukazuju na to da ne postoji značajna povezanost hiperosmije i fiziološke promjene osjeta mirisa s trudnoćom, već se preosjetljivost pripisuje drugačijoj percepciji mirisa, njegovog intenziteta i ugodnosti koja se mijenja tijekom trudnoće, a posljedica je kognitivnih i hormonalnih funkcija kod trudnica.

 

Jutarnja mučnina i hipoteza o zaštiti embrija

U trudnoći, mnogi mirisi identificirani kao manje ugodni povezani su s hranom ili tvarima poput cigareta, dima ili alkohola koji mogu biti opasni za razvoj fetusa, pogotovo u prvim tjednima trudnoće. Istraživanja pokazuju kako je upravo u tom razdoblju odbojnost prema određenim mirisima kod trudnica najveća. Ovi rezultati pokazuju poveznicu između jutarnje mučnine kod trudnica i hipoteze o zaštiti embrija. Iako postoje dvojbeni dokazi, istraživanja pokazuju da mučnina i povraćanje, kao reakcija na određene mirise, zahvaćaju otprilike 3/4 žena u trudnoći. Ovakva povezanost važna je za razumijevanje i upravljanje prehrambenim statusom majke, što bi imalo značajan utjecaj na dobrobit i razvoj fetusa. Promjene u osjetu mirisa mogu utjecati na proširenje prehrane majke unošenjem više elektrolita čime bi se povećao volumen krvi i tjelesna težina. Odbojnost na mirise i jutarnja mučnina nisu povezani s hiperosmijom, već s Garcijevim efektom, tj. uvjetovanom averzijom (odbojnosti) okusa pri čemu se odbojnost manifestira prema mirisima koji su uzrokovali negativnu reakciju (mučninu, povraćanje). Trudnica može oboliti i od trudničke hiperemeze (hyperemesis gravidarum), tj. intenzivnih mučnina, povraćanja i mršavljenja koji dovode do ozbiljnijih komplikacija poput dehidracije i ketoze. Zanimljiva činjenica je da trudnice s dijagnosticiranom anosmijom (potpuni gubitak osjeta njuha) u pravilu ne boluju od ovih simptoma. S druge strane, postoji hipoteza o zaštiti embrija koja tvrdi da preosjetljivost na mirise u trudnoći pruža zaštitnu funkciju embrija ograničavanjem i sprječavanjem majke da unese teratogene (lijekovi, kemikalije ili infekcije koje mogu uzrokovati abnormalan razvoj fetusa), štetne ili abortivne tvari (tvari koje mogu prekinuti trudnoću) u organizam, posebno u prvom tromjesečju kada je embrij najranjiviji.

 

Mehanizmi koji uzrokuju promjenu osjeta mirisa u trudnoći

Gonadotropni hormoni kod žena, estrogen i progesteron, povećavaju se u određenim razdobljima trudnoće i smatraju se uzrokom mnogih simptoma. Međutim, između estrogena i povećane osjetljivosti na miris nisu pronađene poveznice, već je za to zaslužan humani korionski gonadotropin hCG. To je peptidni hormon koji luči posteljica, a on potiče rast žutog tijela i lučenje hormona estrogena i progesterona iz žutog tijela, tj. ukazuje na početak trudnoće. Istraživanja dokazuju povezanost između koncentracije hCG-a tijekom trudnoće i povećane osjetljivosti na miris, kao i mučnine i povraćanja (Slika 1). Koncentracije hCG-a najveće su u prvom tromjesečju trudnoće što dokazuje pretjeranu osjetljivost na mirise u istome periodu. Zanimljiva činjenica je da kod ljudi koji prakticiraju i dalje kontroverznu hCG hormonsku dijetu postoje jednake posljedice na njuh i simptome mučnine i povraćanja.

Druga mogućnost promjene percepcije osjeta mirisa je ta da je učinak više kognitivni, tj. psihološki nego senzorni. Subjektivan osjećaj osjeta mirisa može održavati promjenu kognitivnih funkcija, tj. različite mehanizme od onih koji su uključeni u osnovnu percepciju mirisa. Teorija koja se nadovezuje na kognitivni učinak je hipoteza pretjerane (emotivne) reaktivnosti koja odražava povećanu svijest ili iritaciju o mirisima u okolini, kao i o povećanoj pozornosti na neugodne mirise. Percepcija rizika utječe na subjektivno doživljen intenzitet mirisa te proizlazi iz uvjerenja o mogućim posljedicama i rizicima za razvoj djeteta.

 

Trudnoća je razdoblje koju prate mnogi simptomi, a jedan od njih je i pretjerana osjetljivost na mirise. Iako postoje subjektivni dokazi o ovome simptomu, znanstvena istraživanja i dalje su ograničena u objašnjenju ovog fenomena. Međutim, hiperosmija i fiziološke promjene osjeta mirisa nisu povezani s trudnoćom već je ono posljedica privremenih hormonalnih i kognitivnih funkcija u vrijeme trudnoće.