Peruanska jagoda kao antioksidans

O Physalisu peruviani L.

Physalis peruviana Linnaeus (u nastavku: P. peruviana) je trajnica iz porodice Solanaceae – pomoćnice. Raste do visine od 1,5 m u zeljastu razgranatu biljku, vrlo sličnu rajčici. Razvija tankim voštanim slojem obložen žuto-narančasti plod okruglog oblika, promjera 1-2 cm, koji  je zaštićen tankom papirastom ljuskom nalik lampionu. Unutar sočnog ploda nalazi se 100-200 malih sjemenki.

Izvorno stanište ove egzotične biljke je Južna Amerika tj. tropsko područje. Neovisno o uvjetima primarnog staništa, peruanska je jagoda danas rasprostranjena širom svijeta zahvaljujući svojim oskudnim zahtjevima za rast. Uspijeva na područjima do čak 3300 m  nadmorske visine, optimalna temperatura za njen rast je 18°C, no preživljava i do niskih 0°C – zahtijeva jedino redovitu osvijetljenost i vlažno tlo koje ne treba biti naročito kvalitetno. Najčešće se naziva peruanskom jagodom, ali ima mnogo drugih imena kao što su andska jagoda, Inka bobica, Inka voće, kineski lampion, jeruzalemska trešnja i dr.

Implementacija u prehranu

Budući da su svi drugi dijelovi biljke toksični zbog prisustva solanina i drugih solaninskih alkaloida, plodovi su jedini sigurni za konzumiranje. Prvenstveno se preporučuje konzumacija svježeg ploda koji je zahvaljujući svom slatko-kiselom okusu prikladan za voćne  salate, ali se uklapa i u kombinaciju s raznim povrćem. Može se konzumirati i osušeni plod. Diljem svijeta, peruanska jagoda primjenjuje se u kulinarstvu i slastičarstvu, što uključuje umake i preljeve za meso i morske plodove, slastice i sirupe. Nerijetko se koristi i kao dekoracija u jelima, salatama, desertima i kolačima. Sok ove zrele egzotične bobice bogat je pektinazom, enzimom koji je ključan za pripravu džemova i drugih sličnih pripravaka.

Značaj u medicini

Medicinski značaj P.peruviana ostvaruje prvenstveno kroz antioksidacijski kapacitet polifenola prisutnih u plodu. Ispitivanjem na ekstrahiranom ulju iz kože i pulpe ploda, utvrđena je visoka koncentracija fitosterola – spojeva koji doprinose protuupalnim, antitumorskim, antibakterijskim i antifungalnim procesima u organizmu. Najobilniji u dobivenom ekstrahiranom ulju je kampesterol, a iza njega po zastupljenosti slijede β-sitosterol  i stigmasterol koji uzrokuju sniženje razine kolesterola u ljudskom organizmu. Plod P. peruviane bogat je i višestruko nezasićenim masnim kiselinama, vitaminima A, B, C, E i K1, fitosterolima, vitanolidima i fizalinima. Drugim riječima, osim dobrih nutritivnih karakteristika, posjeduje i biološki aktivne tvari.

Od minerala je utvrđeno prisustvo fosfora u, za voće, neočekivano visokoj koncentraciji. Osim fosfora, plod P. peruviane bogat je i željezom, kalijem i cinkom. Cink je neenzimatski antioksidans koji prevenira oksidativno oštećenje stanice.

Vitamin A (β-karoten, karotenoidi) daje specifičnu narančasto-žutu boju plodu ove biljke, no značajnije je njegovo antioksidativno djelovanje procesom inaktivacije slobodnih radikala koji se generiraju u tkivima čovjeka.

Vitamin C (askorbinska kiselina) reducira štetne učinke reaktivnih kisikovih spojeva (eng. ROS – reactive oxygen species) i reaktivnih dušikovih spojeva (eng. RNS – reactive nitrogen species) kao što su oštećenje lipida, DNA i proteina. Navedena se oštećenja povezuju s  kardiovaskularnim bolestima, razvojem raka i neurodegenerativnih bolesti.

Vitamin E, od čijih je izomera najučinkovitiji α-tokoferol, zajedno s lipidnim  antioksidansima snižava razinu lipidnih peroksida koji uzrokuju oštećenja stanične membrane slobodnim radikalima.

Jedan od spojeva karakterističnih za ovu vrstu jesu fizalini (eng. physalins). To su biološki  aktivne tvari među kojima se fizalin A, B, D i F te glikozidi ističu antitumorskim djelovanjem. Fizalini B i F imaju i potencijalno imunosupresivno djelovanje koje se očituje kroz inhibiciju proliferacije limfocita, inhibiciju oslobađanja proupalnih citokina te inhibiciju aktivacije makrofaga. Sveobuhvatni učinak fizalina može se opisati jednom riječju – imunosupresija koja rezultira smanjenjem upale i smanjenje fibroze.

Druga skupina spojeva karakteristična za ovu vrstu jesu vitanolidi (eng. withanolides) – steroidni laktoni koji imaju brojna svojstva: antimikrobna, antitumorska, protuupalna,  hepatoprotektivna, imunomodulatorna i antiparazitska. U plodu P.peruviane dokazano je prisustvo ukupno 17 vitanolida, od kojih njih 4 (fiperunolid A, 4-β-hidroksivitanolid E,  vitanolid E i vitanolid C) djeluju citotoksično na tumorske stanice raka pluća, raka dojke i raka jetre.

Antidijabetički učinak također je znanstveno dokazan. Ispitivanjem provedenim na populaciji mlađih odraslih osoba utvrđeno da oni ispitanici koji su određeno vrijeme redovito konzumirali plod P.peruviane imaju nižu postprandijalnu koncentraciju glukoze u krvi tj.  potvrđen je veći hipoglikemijski efekt postprandijalno. Pritom se preporučuje konzumirati  maksimalno 5 plodova dnevno.