Bol je fizički i emocionalni osjećaj kojeg je svako živo biće iskusilo barem jednom u životu. Iako je taj osjećaj neugodan, ekstremno je bitan jer može ukazivati na razne opasne situacije. Nasreću, većina boli koje doživimo u životu je akutna i prolazna, no jeste li znali da postoji biljka čiji ubod može uzrokovati toliku bol da je navodio ljude na pomisli o samoubojstvo?

Upoznajmo Gympie-gympie

Gympie gympie, „Gympie ubadač“ (eng. Stinger), ubadajuće drvo ili grm nazivi su za biljku latinskog imena Dendrocnide moroides. Ime je dobila po australskom gradu Gympie. Karakteristična je za sjevernoistočni dio Australije i Indoneziju. Ova biljka smatra se najotrovnijom australskom biljkom. Osim s Dendrocnide moroides, australsko područje obiluje s još tri vrste roda Dendrocnide. Te četiri biljne vrste iz biljne porodice koprivnjača (lat. Urticaceae) još nazivamo i žarećim biljkama (engl. Stinging trees).

Biljku ponajviše pronalazimo u šumskim područjima, odnosno sunčanim mjestima zaštićenim od vjetra. Karakteriziraju je veliki srcoliki listići nazubljenih rubova i bobičasti plodovi bijele ili crvenoljubičaste boje. Raste u obliku grma visokog do 1 metar. Značajne su njene dlačice, koje su duge od 0.1 do 2 mm, a veliki list ih može sadržavati čak 15 000 s obje strane. Osim na listu, možemo ih pronaći na peteljci i plodovima. Vrh dlačica sadrži malenu glavicu s toksinom koja se u dodiru s kožom otkine i prodire u kožu.

Što se događa prilikom uboda?

Odmah nakon kontakta kože s biljkom, osoba počinje osjećati strašnu bol čiji intenzitet doseže maksimum 20-30 minuta nakon uboda. Koža pritom natekne i poblijedi, a naticati počinju i limfni čvorovi. Inicijalna bol najlakše se uspoređuje s ubodom ose. Ozbiljnost uboda ovisi o površini kože koja dolazi u kontakt s listom te broju dlačica na tom listu. Samo 5 minuta nakon uboda, javlja se bol u grlu, licu, preponama i pazušnom području, a ubodeno područje kože postaje prekriveno sitnim crvenim točkicama. Da bi bol u potpunosti nestala, potrebni su mjeseci, a u određenim slučajevima i godine. Neki ljudi ovu bol opisuju intenzivno do te mjere da su se nakon uboda osjećali kao da su istovremeno opečeni vrućom kiselinom i elektrošokirani. Zbog nepodnošljivog intenziteta boli, zabilježeni su slučajevi u kojima su opečeni počinili samoubojstvo.

Nadalje, žarne dlačice mogu ostati ukopane u koži i do 6 mjeseci nakon uboda, što može stvarati poprilične probleme. Ukoliko se dio kože u kojem je ukopana dlačica snažnije pritisne ili dođe u kontakt s vodom bilo koje temperature, osoba može osjećati bol jakog intenziteta. Medicinski stručnjaci savjetuju ubodene da ne diraju ubodena područja jer time dlačice mogu penetrirati dublje u kožu.

S obzirom da su dlačice prenosive vjetrom, direktan kontakt nije neophodan za ubod. Problem može nastati i ukoliko ih udahnemo, jer to dovodi do curenja nosa, krvarenja te iritacije grla.

Gympie toksin

Iz toksina dlačice izoliran je protein moroidin, po kojem je dolazi i ime vrste u latinskom nazivu biljke. Za ovaj protein se smatra da ima dugotrajni hiperaglezijski učinak, odnosno da povećava senzitivnost na bol. No, primjena čistog moroidina rezultirala je boli manjeg intenziteta nego kod uboda ovom biljkom, što nas navodi na zaključak da je za hiperalgezijski učinak odgovorno više spojeva. Iako točan kemijski sastav toksina ostaje nepoznat, znamo da je vrlo termički i kemijski stabilan, te može ispoljiti svoj učinak čak i kada je biljka uginula. Poznato je da toksin u organizmu djeluje induciranjem stvaranja raznih proupalnih molekula, koje uključuju histamin, acetilkolin i 5-hidroksitriptamin, ali moguće je i da samo imitira njihov učinak. Nemogućnost znanstvenika da umjetno repliciraju djelovanje ovog toksina u vidu intenziteta i duljine djelovanja sugerira da je riječ o još neidentificiranim neurotoksinima.

Terapija i liječenje

S obzirom da je toksin nedovoljno istražen, pravog protuotrova nema. U terapiji uboda stoga se koriste se razne metode i agensi. Neki pak smatraju da bi antidot za ubod Gympiea mogla biti biljka Cunjevoi (lat. Alocasia brisbanensis), no nema čvrstih dokaza koji potkrepljuju tu tvrdnju.

U većini slučajeva ubod se tretira 10% otopinom klorovodične kiseline. Time postižemo neutralizaciju peptidnog sloja žarne dlačice. Sama bol može se tretirati i analgeticima, a u ekstremnijim slučajevima i opioidima. U ovu svrhu često se koriste kreme s lidokainom.

Osim u kozmetičke svrhe, depilacijski vosak se može koristiti i u terapiji uboda ovom biljkom. Kao što mnogi mogu pretpostaviti, uloga voska je uklanjanje žarnih dlačica zaostalih u koži. Treba imati na umu da se vosak mora nježno nanositi na kožu kako se vrhovi dlačica ne bi slomili, čime bi njihovo uklanjanje na ovaj način bilo nemoguće.

Drugi načini tretiranja uboda, koje pronalazimo u narodnoj medicini, uključuju otopine amonijaka, urin, trljanje zahvaćene kože s pijeskom ili mesnatog dijela šljive.